Marketing
Hvala Vam, prijatelji....
Uopće ne znam kako započeti... ne bi vjerovali, ja sam ostao bez teksta......znam da u ovakvim situacijama, najteže je početi...a onda... pjesma krene sama od sebe ...... ( a i suza....) a možda će i riječi...
Jednim sam dijelom bio u korak s ovom rapsodijom, ovom predivnom prijateljskom melodijom na blogu....i šire... ali, nije isto vidjeti to na način kako moj prijatelj isprinta ( štedeći papir i šume), nije ni isto kada mi je, nakon zahvata, pokušao prepričati dijelove... što iz ovog mog kutka, što sa mailova ( bar si otvarao svoj mail 
), što sa SMS-a, što iz susreta sa prijateljima, znancima... kako su me u drugom dijelu boravka u „bijeloj kući“ ostavili i bez mobača, doista sam ovisio o doziranim sredstvima „priopćavanja“...no sve to, nema dovoljne riječi za opisati i, iskreno, kada bi sada ovo trebao izreći, mucao bi.... ali, to se ovako ne čuje i dobro je... umjesto odgovora ( koje toliko volim dijeliti s Vama) ovaj ću post posvetiti i upravo tome...ali, i šire....svim dragim prijateljima i stvarnim i virtualnim, znancima, kolegama....svima koji su me prethodnih dana trpili, bodrili, svima čije su iskrene molitve i tople riječi doprle do mene, dale mi snagu i vjeru ....dale mi nova jutra ..... naravno, nikako i ne želim a niti smijem zaboraviti i one bijele Anđelice i Anđele koje su, svako na svoj način, u djelo proveli ono što su naumili i to, vjerujem, nadam se, na dobar način....
I kako je „Jesenka“ koja se „transformirala“ shodno vremenu u „Snježnu“ ,a poslije, uz glazbenu šetnju šalje uz Cesarića i divne agrume 
na samom početku naslutila... možda sam malo nestao, ali, toliko da nisam osjetio prvi snijeg ( dobro, u gradu ga i tako nije bilo – tek susnježica), ali izbjegao sam malo zahlađenje i, dobro umotan i zamotan, izležavao se i čekao neko novo nadahnuće... sunce ili „sunce“ sasvim svejedno – u pravu si prika Gavune! Ali, uz sve male neprilike, drago mi je da su i „Andrei“, „malo ti malo ja“ ovi stihovi legli, baš kao pravi jesenji... promjenjivi a opet tako lijepi...atmosferski prilagodljivi kako bi reko/la „mali suncokret“
Draga je Mirjam, kao i uvijek, u jednoj toliko osjetnoj toplini pronašla opet riječi koje duboko diraju, bodre, daju nadu... baš kao i sam Život... hvala ti draga Mirjam, uistinu, pokušavam pratiti ritam, pokušavam pratiti Život, sa, ma kakvim zamkama, nedaćama i nevoljama on bio...uvijek, baš uvijek, kao uz blagoslov, ispliva nešto što beskrajno i snažno vuče... naprijed.... a sve to, začinjeno, kako je draga Gali (i ne samo Gali) primijetila mojim omiljenim Cesarićem.... i tihom tamburicom koja svojim strunama kao da pjeva odu o životu... životu koji tek dolazi...jer, u pravu si ToxFox – život me odavna promijenio.... život i dragi, iskreni prijatelji i doista sam optimist (možda se i švercam, al, takav sam)... da ono što slijedi mora biti ljepše od prošloga.... previše se toga posljednje vrijeme nakupilo, kao da se dotakalo... kap po kap.... kao da su svi isprobavali do kuda i koliko mogu....a ni sam... ni sam nisam bio svjestan da mogu toliko...i više od toga.... jedan prijateljski razgovor, otvoreni razgovor, koji nisam doživio kao „službeni“ iako, bio je sa Svećenikom, već, kako i priliči... kao sa pravim i iskrenim prijateljem ( jer to mi, možda njemu na teret a meni na sreću i je 
) pokazao mi je da me neke stvari previše opterećuju... bez razloga... jer, upitno je od kojih i kakvih ljudi dolaze...a ja... ja sam sve htio „istjerati“ na čistac, htio sam da sve bude, kako je danas omiljena riječ, „transparentno“...a onda, kada uvidiš da neki uživaju u tom „lutanju“, u „čišćenju“, da se u tome „naslađuju“ i da ih to na neki način hrani.... pitaš se... kakvi su to ljudi? Da li su uopće vrijedni moga vremena, moje volje i želje? Tu sam se dodatno potrošio, potrošio sam i „kredit“ koji sam imao odgađajući neke neodgodive stvari.... vikend prije odluke prosvijetlio me u svakom pogledu.... i, ostao sam dosljedan (iskreno, ja još uvijek ne vjerujem u to)...ali, o tome... drugom prilikom...jer ovaj post sam posvetio svima onima koji su na bilo koji način bili uz mene... ne, nisam htio ništa najavljivati, ali, tek rijetki su znali, ni prijatelji, koji su posljednjih desetak dana prije odlaska znali za nove probleme, nove izazove.... nisu znali, ne svi.... tek oni koji su u mom životu jako, jako dugo (valjda sam ipak podsvjesno mislio da ću ih možda i zatrebati? 
.... a tu.... nekako sam morao najaviti da me neće biti da opet Gali ili neko drugi ko se zabrine, ne napravi potjeru kao ono ljeto kada sam, doista iznenada, zaglibio....i, izgleda, opet sam pretjerao u (ne)pažnji i, opet se ispričavam onima koje sam povrijedio (ali, kako sam i rekao, nisam htio opterećivati, zabrinuti...). znam da je Gali nekima od Vas na upite pojasnila , znam da je i moj prijatelj Mladen umjesto mene i odgovarao na zabrinute svakodnevne SMS poruke (istina, nije me pitao da li smije 
a ko im je kriv kad su mi uzeli mob), znam da su drage Tihana, Ivana, mama, S., odgovarali na mnogobrojne upite – jer, malo je njih znalo kuda doista idem (začudilo me kako se vijest proširila u staroj radnoj okolini i iznenadio se nekim SMS ovima, priznajem)... .... ipak, ugodno, toplo i nadasve ljudski, iznenadila me Vaša pažnja.... svih mojih dragih blogo i stvarnih prijatelja koji se znamo dugo vremena .... do onih koji su se prvi ili skoro prvi puta javili ( ako me pamćenje dobro služi – ali, nisam baš još uračunljiv) Analiza, koji me, kao i uvijek kad sam kod drugih blogera čitao njegove komentare zamislio...svojom jednostavnošću (dobro, nije baš uvijek jednostavno a dubinom....draga Solitudine koju rijetko propuštam pratiti a koja je svojim prisustvom dala mi i dodatnu, tihu snagu, baš onu kojom obiluju njezine predivne pjesme....draga Teuta koja, kao i uvijek (a godinama se „znamo“) u svom stilu izmami osmijeh i šalje jednu pozitivnu vibru na osebujan način (glava je još uvijek gore a noge osjetim...dolje), draga kolumna jedne superžene koja uspoređujući jesenje slike komparira život i snagu, promjenjivost i napredak...., Vitae.... moja draga blogoprijateljica ... zabrinutog glasa i hoda, ali i slova.... sa uvijek sveprisutnim, zaraznim optimizmom ...(samo da znaš, zelje sam prije stavio kiseliti, sarme će biti 
malo oskudne, drugačije, ali, bit će je) dragi prijatelj Sewen sa svojom predivnom pjesmom koju sam jednom prilikom i ovdje dijelio sa jednim postom ( ali, tada nisam znao da je tvoja pjesma ... mislim da me tada Gali prosvijetlila da je to tvoja pjesma)...draga Dordora i njena realnost Života...koju i ja sve više dijelim....dnevnik jedne ljubavi....sa ohrabrujućim slikama buđenja...proljetnog buđenja prirode, Života koji je pred nama....(ne)šašava mamica koja tek nazire jesen.... i južnim suncem grije moje misli...Crossroadsoflife koja predivnim visinama i lijepim željama skreće moj pogled na Svijet i Život koji tek dolazi osvijetljen predivnim zrakama...... draga Valcer, zabrinuta po struci, ali pjesnik u duši.... i koja ne da da se magla ispriječi u predivnom pogledu na Život...draga Dinaja koja me svojom knjigom, dragim poklonom, a da ni ne zna, odvela u neka nova prostranstva kada su neki rekli da to baš i nije literatura za te trenutke...ali, uz njene misli, uz njene stranice, otplovio sam u sasvim jedan drugi svijet...a vidim, draga moja, podsjetila si me i na moje davne riječi u tvome domu.... da, doista, prijateljstvo koje jako dugo traje i koje je svakog dana sve veće.... draga Vesper, Samo tvoja, shadow-of-solu koje slute ( kao i mnogi) i šalju dobre i pozitivne vibre....draga Leptirica koja, čini mi se kao i ja, pomalo užurbano leta ...ali, sve će jednom doći na svoje ....Interijer duše, Gustirna koje me podsjećaju na moj uradak.... i predivnu Terinu pjesmu „sutra je novi dan“... je, doista je drage moje i to me je cijelo ovo vrijeme držalo glavom prema naprijed...Odmak ... koja me podsjetila na davno, predivno putovanje Svetom zemljom...i, na jedan poseban način dala mi snagu...Tina.... koja kao i uvijek uživa u svakoj riječi ( hvala ti!), draga OTISAK srca koja i dalje ne priznaje moju smotanost ( da si me samo vidla sa svim tim cjevčicama, vjerovala bi 
) ali, koja izuzetno, baš kao i ja, cijeni stvoreno prijateljstvo.... malo ti malo ja... koja uz to što uživa u jesenjem raspoloženju, prepušta i dobre knjige za razbibrigu... .ali, ovi moji tulci nikako da mi čitaju... i neka, nemaju pojma što propuštaju, sam uživam u smijehu a koliko vidim, taj će smijeh trajati...ima se za čitati.... HVALA TI!! (samo, morat ću dozirati prema uputi ljekarnika ili liječnika :) Draga Nečmenjanka koja je sa mnogima od Vas ovdje spomenutih ali i onih koje ću tek spomenuti....u molitvama sjetila se jednog Smote... hvala Vam svima! Draga Nisa koju sam poprilično zabrinuo...ali, draga, pa parket više ne škripi, popravljen je, tiho ulazim ( a i najavio sam ti sve...između redova ) 
... draga „Partnerica“, Carla koja je svakodnevno brinula ..... i tu ne mogu a ne spomenuti Mladena koji je, kada ja više nisam imao prilike, pokušavao svima odgovoriti na poruke...ali i koji je ostao pogubljen ko je ko tako da je i Tihani s kojom je čamio u hodniku, dragoj S. s kojom je netom završio opširan razgovor, pa čak i svojoj Ivani :P poslao zajedničku poruku za one koje je „prepoznao“ ili znao iz imenika (Vidrica, Tanja, Štef, Antiša, Perica....), koji su pitali, za koje je mislio da misle, sa kratkim brifingom stanja... Mladene, obzirom da si trošio moj mob mislim da su usluge poravnate – neću ti naplatiti ali, zahvaliti mogu i moram.... nadam se da samo nisi pretjerao i bio preslobodan kako ti to znaš – ali, ako i jesi, oprostit ću ti jer si zbog mene, zbog moje frke koju sam složio na taj dan (al, sorry stari, nisam ja birao dan), zaboravio i na svoju/vašu godišnjicu braka..... i ne, nisam ja birao datum, nije bila nikakva namjera „povezivanja“...ali, očito prijatelju, tvoj nesuđeni kum je toga dana bio i u tvojim molitvama... hvala ti.... i, sreća tvoja što si se ipak, prije ponoći sjetio....
Draga Kamena, Otisak, Mala, „loptica“, „panj“ „zvrk“.... koji su čekali na mailu kao i mnogi odgovor...i, dočekali oprostite, nikako nisam imao prilike ranije, ali, nekima se Mladenko javio SMS (možda i nekima nije ni trebao, ali, prerevan je).... svi koji su navraćali vidjeti kako napredujem...a ja, samo sam se izležavao i uživao.... odmarao i sanjao, (aha, počeo sam i sanjati) razmišljao, kovao planove..... Draga Dream Maker koja me neopisivo razveselila.... i nakon toliko vremena „izbivanja“ još uvijek ima snagu za podršku Na početku sam rekao kako sam ostao bez teksta...a sada gledam...i ne vjerujem........a znam, znam da želim još puno toga reći....ali, moram malo prileći... pa ću polako završiti ( a bilo je i vrijeme , ovo od jučer pišem....)
hvala na predivnim Cesarićevim stihovima kojima ste mi opet pokazali zašto ga toliko volim hvala mojoj Anonimki sa puunoo nikova na opet osebujnim nikovima, ali i predivnoj pažnji.... (znaš da me uvijek „uloviš“:), malom suncokretu na dobrodošlici...a Gali.... osim dobrodošlice, vidim, dale ste si truda...... istina, malo mi je tužba ispresjecana pa će i moja protutužba biti takva...ali, odmah, kao osnovani prigovor molim uvažite slijedeće ti i Stunt Mesterica 
kad je već mislila glumiti kaskaderku onda nek se nauči i potpisati STUNT MASTER (barem tako gugl kaže „Jeste li mislili: stunt master“) i, mogla je kaskadirati umjesto mene tam u beloj kući koja, kao da je neki planet...najbliži suncu.... i tebi bi bil od onih reflektora ali, nije bila ta klinika, nisam osiguran u tom osiguranju, ali, draga moja, osjećam se kao da sam s Merkura opal 
tu si, definitivno u pravu... dakle, sad ja pitam, hoće li se Stuntica zamjeniti sa mnom uskoro? bit će o ovome još govora...samo, pričekaj, znaš kakva je gužva u pravosudju, a ja ipak imam svog frenda koji će me ( valda) zastupati...
odužio sam, poprilično.... ne sjećam se da mi je toliko vremena trebalo da nešto napišem...
vrijeme je za odmor, i tako sam danas već poprilično na nogama.....
Hvala Vam, još jednom svima...... možda sam nekoga izostavio ali, vjerujte, bez ikakve namjere..., jednostavno, malo mi treba vremena sve pohvatati... preko 200 mailova ( ne računajuči one sa G+ :) me dočekalo i sve mi se, iskreno, pomotalo.... a i sam sam još u nekom smotanom stanju (za istač)... i, polako ću i do vas svratiti.... ali, ne ljutite se... polako....
A ovo je moje HVALA za ekipu koja me dočekala kad me Mladenko vratio od punice i junca u moj nespokoj – pjevat Vam ne mogu, jedva šapćem, suze ste vidjeli, ali, nikad Vam neću dovoljno zahvaliti.... HVALA Ivana, Tihana, „mama“, Pomorka, Mladene, Pomorac, „tatek“...i, Tihana, sam da znaš, prijavil bum te u „pjevaj moju pjesmu“ i sad se naježim....(a lijepo su rekli da ne smijem biti izložen stresu) hvala vam... prijatelji.... znam da sam bio malo nestašan, da sam Vas uplašio, ali, nakon ova tri tjedna..... nakon mnogih neprospavanih noći ( na žalost, i Vaših...) nakon svijetlosti koja mi je osvijetlila put.... odlučio sam.... biti bolji.... i sebi..... ( to još učim, ali, idem polako...).. jesam li ja Vama ikada rekao koliko Vas volim??!!
Post je objavljen 03.11.2012. u 13:50 sati.