Posljednji dani u Hrvatskoj u znaku su posjeta američke državne tajnice Hillary Clinton. Žena nas je počastila svojim dolaskom da nam čestita na skorom ulasku u Europsku uniju i pohvali pozitivne gospodarske mjere koje vlast poduzima (nemam pojma koje su to). Između pohvala, priča o Hrvatskoj kao zemlji u kojoj teče med i mlijeko i najava o budućoj suradnji nakon koje će biti još medenije u Lijepoj našoj, spomenula je i jedan veliki problem – birokraciju. Doista, ovdje je čak i za upisati godinu fakulteta potrebno ispuniti 5-6 formulara koji redom traže iste podatke. Za bilo što kompliciranije od toga, još je gore, ne daj Bože da netko odluči osnovati firmu.
Nedavno smo tako imali priliku čitati o trojici mladih poduzetnika koji su izgubili bitku s hrvatskom birokracijom i odlučili se osnovati svoju tvrtku u Londonu (Index.hr). Damir Franušić, Josip Djuričić i Danijel Starman krenuli su ovog ožujka s projektom "Release14" koji je započeo kao neprofitabilni Open Source projekt. Zbog užurbanosti posla krenuli su odmah na Hitro.hr (ironično, čitav proces odužio se na nekih mjesec dana). Ukratko- imali su problema s registracijom jer u Hrvatskoj sva poduzeća trebaju imati ime na hrvatskom ili latinskom jeziku što im nije odgovarali jer su već prepoznati po gore spomenutom nazivu. Kako se nije nazirao kraj procedure i zadovoljavajuće rješenje, odlučili su se prijaviti na jedan britanski servis za registraciju tvrtke. Čitav proces trajao je manje od 24 sata. Osim toga, u Britaniji su troškovi računovodstva 60 funti (oko 600 kn), a u Hrvatskoj od 100-150 eura (od oko 750 do 1100 kn).
Osim posla, nerijetko birokracija zagorčava i privatne živote. Nedavno je jedna samohrana majka ostala bez alimentacije zbog pisanja crtice (koje inače nema) u prezimenu bivšega muža pa se prezime ovršenika i OIB nisu poklapali (danas.net.hr). Na stranicama Vlade ponuđena joj je jedino besplatna pravna pomoć za koju je ona prethodno spomenula da joj ni do sada nije uspjela pomoći, ali očito je da se onome što građani pišu ne pristupa sa zanimanjem. Osim ovoga, nije dobila nikakav drugi odgovor.
Jedna djevojčica iz Zagreba ne nosi prezime svog biološkog oca, već bivšeg supruga svoje majke jer po zakonu djeci rođenoj u braku i čak 300 dana nakon službenog razvoda država upisuje bivšeg muža kao oca.(24sata). Iako je biološki otac odlučio priznati dijete, sustav ga je zbog ovakvog zakona naprosto izignorirao. Majka sada mora na sudu dokazati tko je otac djeteta. Potrošit će ogromne svote novca i tko zna koliko vremena, a djevojčici će uvijek u rodnom listu ostati zabilježeno da joj se mijenjalo ime oca.
Primjera, nažalost, ima mnogo – ljudi odustaju od posvajanja djece iz domova, ne mogu legalizirati kuće, poduzetnici odustaju od investicija... A pomak na bolje se ne vidi. Od desetog mjeseca ove godine, navodno je moguće osnovati poduzeće brzo i jednostavno sa samo 10 kuna početnog kapitala. Naravno, u praksi nije tako dobro i jednostavno kako zvuči (moj-posao), a to pokazuje i gore navedeni primjer s trojicom poduzetnika.
Birokracija je neophodna, postoji od prvih civilizacija, ali ovo što postoji u nas je van pameti. Reforme su nužne i to što prije. Potrebno je stati na kraj ovome problemu prije nego svi investitori odustanu od Hrvatske, a svi mladi (kojima je već ionako pun kufer postojeće situacije u Hrvatskoj) odu svoju sreću tražiti negdje drugdje.
Post je objavljen 03.11.2012. u 00:44 sati.