Kad pomislim da ću pasti u depresiju, uhvati me panični strah. Hvatam se antidepresiva, paraliziran ležim po cijele dane, ne mogu se natjerati na smiješak.
Bojim se depresije, iako je ona moj izbor. Paradoksalno, zar ne? Bojim se boli i štete koju mi je nanijela, strah jest uzrok svega, ali on je tako podmukao da prati i svoju posljedicu - depresiju.
Sad je trenutak.
Ne bojim se depresije!
Prestat ću s antidepresivima!
Onda kada budem siguran da i ovaj strah imam pod kontrolom.
Post je objavljen 02.11.2012. u 21:41 sati.