Marketing
Korijeni
Tijekom života svi se ponekad upitamo odakle su došli naši preci. Zanimljivo mi je bilo još u srednjoj školi izrađivati ono stablo. I odmalena su me zanimali ti podaci.
Priče s mamine obiteljske strane.
Kako sam prošli tjedan bila potaknuta na to još jedno malo istraživanje, danas sam se uputila kod ujaka i reče kako su Perkovići iz Podlapače.
Baš sam sretna zbog tog i drugih podataka koje sam saznala. No, kaže mi kako za neke naše pretke nema podatke jer čak ni grobova im nema jer su prekopani. Znači, trebala bi ih tražiti i čeprkati po još kakvim mjestima, knjigama i još arhivima. Nadam se da ću uspjeti. Baš me zanima.
To je sa mamine strane mala priča, ali postoji i priča kako je pra pra djed (Josip) otišao u Ameriku i dobio dva sina sa nekom Slovenkom, a zatim jednog je dana osvanuo ponovno u Hrvatskoj bez njih... kako, zašto možda nećemo saznati. Također postoji priča o obitelji moje pra bake (Ljube) koja je skrivala svoj plemićki grb obitelji Ivanković, ali ga je morala spaliti da ne bi drugi doznali da su oni plemići. Ti Perkovići su baš bili otkačeni.
Prema predaji moje prabake (Ljube) i bake (Marije), i po viđenju moje mame (Ankice). Moja prabaka je imala sestru koja je bila vrlo mlada iliti mlađahna. U vrijeme nekog blagdana nekud je prolazila i ugrizla ju je otrovna zmija. Kako se u to vrijeme sve drugačije liječilo tako je i ona po predajama probavala svakako se izliječiti: stavljala nogu u glinu, zakopavali je i ne znam ja još štošta. Kako svaki čovjek u sebi osjeća kad mu je vrijeme za poći s ovog svijeta tako je i ona to osjetila i rekla da ju se obuče u bijelu haljinu jer je bila nevina djevojka. Umrla je i obučena u bijelu haljinu pokopana. No, najzanimljivije je što joj je na grobu svake godine zmija spavala. Viđena je bila od svih, čak ju je i moja mama vidjela, kao i ostali posjetitelji toga groblja. Životna priča da se čovjek naježi.
Nešto od ovih korijena su i na ovom našem groblju i uvijek me fascinira ovaj križ...koji ove godine po sebi i malo zelene travice...ali je prekrasan oblikom... kao i onaj spomenik do njega ja ga zovem vrh broda koji tone (uvijek mi je lijepo u ljetno predvečerje popeti se na njega i sjediti promatrajući cijeli Sisak i okolicu...) 
Post je objavljen 01.11.2012. u 17:11 sati.