Nekada su u gotovo svim školama postojale foto-sekcije, a u koje je bio uključen popriličan broj učenika. Učilo se o fotografiji, snimalo, razvijal se slike i radilo izložbe. Danas foto-sekcija u školama gotovo da i nema (ili, ako ima, za njih se slabo čuje), ali zato ima puno mladih "fotografa" bez ikakvog fotografskog znanja, ali je bitno to da su oboružani "pametnim mobitelima" koji imaju ugrađene kamere.
Tako u današnjoj populaciji školske djece, vrlo je malo je onih koji o fotografiji znaju iole više od toga da moraju stisnuti okidač na mobitelu s kamerom da bi dobili nekakvu sliku (za "fejs"). Štoviše, današnje mlađe generacije ljudi, potogtovo oni koji su svoj prvi "foto-mobitel" dobili kad su krenuli u školu, najčešće nemaju nikakvu predodžbu o tome kako se prije snimalo, o tome kakvih sve fotoaparata ima, o estetici i kompoziciji fotograije da se i ne govori, ali nerjetko sebe smatraju znalcima fotografima.
Istovremeno, fotografsko obrazovanje, odnosno bilo kakva informacija o fotografiji i njenoj povijesti često predstavlja dotičnima problem, jer ih najčešće - ne zanima. Bilo da se racionalizacija svodi na to da "to njima ne treba (jer su danas napredna vremena)", ili se pak čude i slušaju s nevjericom. Može se čak čuti i gluposti - od primjedbi da "tko još normalan danas snima na film", preko toga da ima onih koji, kada vide fotografski film ili ne znaju što je to, ili pak misle da se, kada se film ispuca, na njemu odmah (bez razvijanja) vide slike snimljene slike, pa naravno do toga da je svatko tko ne snima sa mobitelom već ima malo veći aparat - novinar.
Može se zaključiti samo to da preveliko oslanjanje na umjetnu inteligenciju i pametne tehnologije neizostavno vodi do pojave prirodne ljudske gluposti i neinteligencije. Tako da "napredak" nije uvijek nužno pozitivna stvar...
Post je objavljen 02.11.2012. u 00:01 sati.