Već danima pokušavam doprijeti do tebe no nikako ne pronalazim odgovarajući način.Prizivam u misli tvoj lik i srce mi se bolno steže kada te vidim tako raskomadanu s debelim slojem šminke na licu koji nimalo ne prikriva tugu i umor ne ostavljajući dojam superiorne žene kakvom se želiš predstaviti.Želim ti se nekako približiti ,pomoći ti da rastjeraš crne oblake iz svog uma i ugriješ srce nekim veselim bojama.Opireš se ,njeguješ svaku povredu kao da je dragocjeni biser .Već si odavno naučila da su najteže lekcije najvrijednije i da ih uvijek prolazimo sa ljudima od kojih očekujemo najviše.Znaš i sama da očekivanje donosi razočaranje.Zašto misliš da je ovaj put moglo biti drugačije,da će se tvoja očekivanja ispuniti?Moraš shvatiti da nitko ne može popuniti tu crnu prazninu u tvojoj duši koja te izjeda.Pogotovo ne on u kojeg se toliko uzdaješ.Moraš naučiti živjeti sa istinom koliko god ona bila bolna i neprihvatljiva za tebe u ovom trenutku.Istina je jedini pravi put.Žao mi je što do tog puta uvijek dođeš na teži način i gutajući gomilu laži i iluzija ali i zato postoji opravdan razlog.Sigurna sam da znaš koji je to razlog.Koliko si zapravo iskrena sama prema sebi i jesi li si ikad priznala što te zapravo izjeda?
Mislim da si dovoljno dugo lupala glavom o zid .To samopovrijeđivanje koje konstantno ponavljaš ne potvrđuje tvoju ranjivost već sasvim suprotno izgleda da postaješ kruta od života. Gubiš samopoštovanje i kontakt sa svojim unutarnjim bićem i dalje se glupavo nadajući da će ti On sa svojim postupcima vratiti kvalitetu ,dati okus i čar. Iskreno mislim da ti on neće dati više ništa što bi pomaknulo tvoj svijet u neku novu dimenziju koja bi te trebala učiniti sretnom.Meni izgleda da je stvar između vas odavno izdahnula a nekoliko zadnjih dana mogla si se i sama uvjeriti u to.Ponekad ljubav na način na koji je vas dvoje vidite nije dovoljna i treba krenuti dalje.
Tvoja lekcija je jasna .Trebaš naučiti biti svoja i uživati u svojoj samoći jer tako možeš bolje upoznati sebe.Trebaš prestati biti ovisna o partnerskom odnosu,riještit se patetične romantike i osjetiti stvarnost.Trebala bi mu zahvaliti za svaki udarac jer te bol čini budnijom,prisutnijom i jačom.
Sjeti se kako si prije nekoliko dana predivno izgledala kada si se suočila sa lažima.Oči su ti bile tako sjajne ,duboke dok si otkucaje srca lovila po unutrašnjosti želuca misleći da si upravo preživjela lagani srčani udar.Sjeti se kako si uživala u tom sjaju svog pogleda ,kao da si zakoračila na put vječnog oslobođenja.Samo povrijeđena žena se može probuditi i postati svjesna svoje unutarnje mekoće i to je čini neodoljivom jer dolazi u mogućnost da prepozna svoje kvalitete i da bude bliže sebi ,u ljubavi sa sobom.
I još nešto draga moja tvoje impulzivne emocije mi nalikuju na urlik povrijeđenog djeteta.Pusti sve dovraga .Tvoja patnja ne vrijedi ni jedne lipe ,ne dopire do nikoga i nikog se ne tiće.Sjećaš se one knjige koje te je oduševila jer si napokon našla pravu literaturu za svoja duhovna traganja.Sjećaš se one predivne jednostavne mantre „Jebe mi se „?Daj mantraj malo i protresi taj ustajali svijet u koji se se zavukla čekajući da se dogodi čudo.Depresija nije tvoj put .Znaš kako znam ?Sjećam se onih dana kada si od najtmurnijih dna znala napraviti svečanost koliko god da je bezizlazno izgledala situacija u kojoj se nalaziš.Sjećaš se kako je uvijek na kraju sve bilo dobro .Možda ne kako si očekivala ali ipak oslobađajuće dobro .Nedostaje mi ta žena.Ta vesela,opuštena, razigrana žena puna optimizma koja uživa u životu.Gdje je nestala?
Draga moja još nešto da ti kažem….plači malo više…suze su lijek za tugu koju nosiš u srcu.Vidjet ćeš da će sva bol s vremenom nestati a ti ćeš ponovno biti ona moja stara D koju toliko volim i koja mi toliko nedostaje.Evo poslušaj ovaj blues koji ti darujem,pusti koju suzu,opusti malo ta ramena ,ponovi 108 puta „jebe mi se „ mantru i kreni ispočetka.
Grlim te .Pusa.
Post je objavljen 01.11.2012. u 10:37 sati.