Marketing
BUČAN DAN
De obavi taj pos'o u Minkenu, rekoše Daveu. On pođe onamo, obavi pos'o, pa se vrati kući. Vozio je čitavu noć i stigao u rano jutro. Onako obučen spuzne u krevet i učas usne.
Nakon 15estak minuta probudi ga zvuk pneumatske bušilice.
RATATATATATA
Koji kurac, poskoči Dave u krevetu.
Radnici vodoprivrede tu su da oskvrnu jutro i razjebu ulicu svim raspoloživim sredstvima; kanalizacija se mjestimično urušava i čini neprilike stanarima nekoliko ulica u kvartu.
Dave stavlja jastuk na glavu. Ovi će i mrtve da probude, mrmlja.
Auuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu
Auuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu
Auuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu
Tužno i neutješno zavija Flokica. Jebeni Roberto opet je pseto ostavio samo!
RATATATATATA
Auuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu
- UBIT ĆU TE KURVO – zagrmi Betty Boy odozgo – UBIT ĆU TE I NASJECKATI NA SITNO!
Nervozno hoda amo-tamo i grube riječi starici baca u lice. Njegovi teški koraci odzvanjaju Daveovom gajbom, BOM-BOM-BOM...
Betica svakodnevno urla na svoju mater, no obično to čini u večernjim satima, nakon što završi s poslom. Susjedi su već nekoliko puta, u strahu da se ne dogodi veće zlo, zvali policiju, no starica ih moli da to ne čine.
- Neće Betica ništa – kaže – on samo tako viče. Malo je glup. Jadan.
I kod Bentića odjednom zatatarata. Otkako se glava familije - Bernardo - učlanio u SPDR i na lokalnim izborima postao gradski zastupnik napredovali su na društvenoj ljestvici. Napokon, nakon dvadeset godina neće više morati gledati te proklete roza pločice koje je za sobom ostavila bivša stanarka.
Ali kao da sve to nije dovoljno, u kvart stižu i djelatnici službe za održavanje zelenih površina.
Jajo podiže čok, 8x pritišće proziran gumeni balončić, zatim poteže ručicu. Stroj zakukuriče poput mladog pijetla i upali iz prve. Jajo spušta čok i ostavlja mašinu da brekće u praznom hodu dok načini 50 sklekova. To je njegov način da se suoči sa radnim zadatkom. Hemingway je kao predigru kreativnom činu oštrio olovke, Jajo radi sklekove. Sto ljudi sto ćudi! Zatim se laća posla. Flakserica fijuće, bilje se krši. Jajo je sretan.
Štef Budalec kresne lagan (a snažan), ergonomski dizajniran trimer za živu ogradu sa napajanjem na moćne litijum-jonske baterije pa stade orezivati živicu pjevušeći ti si sav moj bol, ti si sav moj bol, ti si SAV MOJ BOL.
Vužgi ga Mirza! Mirza vužne motorku i navali rušiti bolesnu vrbu.
Netko se očeša o neki auto, ovaj poče histerizirati kao da ga žele pojebati u auspuh. Jer nama je sigurnost na prvom mjestu!
Krasna buka, no nepotpuna bez telefona. Pa zazvoni i telefon.
Zazvoni i mob.
Da ne povjeruješ, promrsi Dave, ustane i zeme si pivkana iz friđa.
U nadrealističkom sam manifestu, veli raskošnoj kalendarskoj ljepotici autokluba Sesvete što zdušno sapuna Bentley.
Ponovo zazvoni telefon.
Zvoni i zvoni. Netko je dosadan kao Proust. Javi se.
- Dobar dan – kaže lažnim entuzijazmom ispunjen ženski glas – Puls Tools, agencija za istraživanje tržišta i javnog mijenja. Radimo anonimnu telefonsku anketu o spolnim navikama Hrvata i Hrvatica. Možete li nam odgovoriti na nekoliko pitanja?
Dave prekine vezu.
Ponovo zvoni mob. Harry, pročita na zaslonu.
Harry je Daveov privatni lunitik. Dave&Harry zajedno su pohodili pučku školu da se nakon toga ne bi susreli narednih 25 godina. A zatim nekom zgodom ponovni susret, razmjena telefonskih brojeva i Harry postaje, kako već rekoh, Daveov privatni luđak. Sasvim solidan luđak! Nazove ga i satima se ne skida sa telefona. Melje i melje. Melje. Uopće ga ne zanima što Dave o tome misli, zapravo što misli o bilo čemu. Ali ne mari, Harry ionako ima oskudnu programsku shemu: započinje sa aktualnim političkim trenutkom i najsočnijim psovkama časti visoke državne službenike počev od predsjednika države /neka lignja ide u tripičku i tamo svira nešto nježno od Parnog valjka/; premijera /jebem mu ja mamicu komunističku rakurvanu u prdaljku rascvrljenu, neka od svoje sobe radi turističku Meku/; prvog podpredsjednika vlade /neka mu sjeme i pleme bude zatrto, jebo ga ja u prdac svete Mande/ itd. Potom se sjeća ratnih dana. Sve to nužno vodi do Führera. To je čovjek po njegovom ukusu. Taj zna kako treba sa svim tim kurvinim sinovima: ilumintatima, masonima, pederima, židovima, ciganima, komunistima, anarhistima, retardosima... Počinje recitirati Mein Kamf (na njemačkom!) i trudi se da što vjernije zvuči kao veliki vođa pred narodnim masama. Davea to isprva zabavlja, a onda postaje zamorno. Obično odloži slušalicu na vešmašinu i pođe čitati kakvu knjigu, ili se spusti do trafike po pljugu. Kada se vrati Harry još uvijek grmi: DEGEŠAKT LAJC CURBRIGEN. SUPAINTERNACIONAL ŽEVIŠE POLIKA ABIJA BIKN ZEKCAG CU ARBAJTE DI VRAKUM INCU ŠTEL...
- Harry – kaže Dave – moram ići.
Ali Harry ne jebe pol posto.
- Harry gori mi mlijeko na šporetu!
-...LE BRAJTI GEŠTALDE ARBAJTEN TICAMEN ZER GUT...
- Harry, spuštam slušalicu.
- Okej stari, čujemo se sutra.
Dave isključi mobitel.
Zapetljan je u mreži zvukova. Boli ga glava. Zidovi se približavaju sa namjerom da ga zgrome.
Poći će u hotel, odluči.
No auto ne želi upaliti. Anlasa dok se akumulator sasvim ne istroši.
Zalupi vratima, pa opsuje šljivare i male anonimne ljude, buržoaziju, lanac trgovina brze hrane, Benjamina Franklina, plan 21, Travoltu i Bugsy Siegela...
Zaputi se u smjeru tramvajske stanice.
***
- Trebam sobu – kaže fićfiriću na recepciji hotela Angliter.
- Svakako, plaćate kraticom ili gotovinom?
Ustanovi da je zaboravio novčanik. O, prokleto!
Dođe mu da odustane, da legne na taj crno-bijeli masonski pod, skutri se kao bolesni cucak pa neka sa njim rade što ih volja.
No bljesne mu svježa misao: poći će na groblje (udaljeno je svega nekoliko tramvajskih stanica), opružit će se na nekom grobu u zabačenom dijelu gdje su posjetitelji rijetki i odspavati. Gore je mir, divan mir, vječni mir.
Tako će učiniti!
***
Ni traga tramvaju.
Kada napokon stigne od nekud iskrsne kontrolor.
- Vozne karte na pregled – zapovijedi unjkavim glasom.
- Nemam – hladno će Dave.
I letimičan pogled dovoljan je da utvrdi sa kim ima posla. Nije to običan mali čovjek koji radi nezahvalan posao kako bi prehranio obitelj. To je gad, strvinar, smeće ljudsko, zlonamjerni pakosnik koji će da ti smjesti baš u svakoj prilici. Jedan u nizu loze razbojnika, progonitelja, muškoložnika, onaj čiji su pretci podizali prst za Barabu, a od sina božjeg radili budalu.
- I što ćemo sad?
- Ništa – veli Dave – moram se još malo voziti.
- U tom slučaju trebate kupiti kartu – upozori ovaj.
Dave odvraća pogled.
- Čujete li gospodine?
Priđu još trojica u uniformama.
- Nekih probljema – pitaju kolegu.
Davu dođe da ih razbuca kao čunjeve u kuglani, ali što da si na grbaču natovari nove probleme, tja i ovako ih ima previše.
- Nema, silazim na sljedećoj.
***
Sunce je već visoko, nemilosrdno tuče u glavu.
Korača uzbrdo, blago pognut, pogleda uprtog u noge.
Staje nekoliko puta, zadihan, da odmori.
Na izmaku je snage. Ima dan i pol da oka nije sklopio. Kosti mu se tope.
Kada ugleda grobnu kapiju obuzme ga radost. Osmjehne se.
Krijepi se vodom iz česme, a potom nalazi dobro mjesto. Teško će ga ovdje itko zamijetiti. To je najstariji dio groblja. Posve zapušten.
Korisnik groba neki je Andrija Jerković. Kosti mu odavno sagnjiše.
- Oprosti Andrija, no krizne situacije zahtijevaju drastične mjere – veli Dave liježući na kameni pokrov.
Ptičice veselo poje u slavu mladog proljeća, zrak je mirisan, behara pun. Čovjek se lahko može opiti ovakovom ljepotom.
U daljini poput bijesne košnice bruji grad.
Dave zadovoljno sklopi vjeđe.
***
Nakon pet minuta budi ga zvuk grabljica što stružu i tuckaju po kamenčićima. Zvuk dopre iz blizine, svega par grobova udaljenosti.
Ne otvara oči. Čeka. Čeka da prestane. Mora stati, jednostavno mora stati.
Netko je uporan.
Dave od jada ciči u sebi
PRESTANI PRESTANI PRESTANI
A onda mu sjevne u glavi.
Ustaje i za vrat zgrabi vlasnicu alatke: majušnu, suhonjavu staricu.
Ona ne pruža otpor već sa nekom zahvalnošću gleda čovjeka što joj donosi život vječni.
Dave stišće do posljednje konvulzije, do posljednjeg spazma. Tek tada popušta stisak i tijelo se uz blag šušanj složi na tlo.
Dave stoji nad truplom, prazan kao izdušeni balon.
Na grobu na kojem još uvijek stoje grabljice čita:
Klone kraj staričinog tijela.
I usne.
Post je objavljen 31.10.2012. u 12:13 sati.