"Što je potpisano, potpisano je", izjavio je Milanović u vezi revizije Ugovora sa Svetom stolicom. " Hrvatska strana se uglavnom toga drži. Možete naprosto raskinuti ugovor, na to kao država imate uvijek pravo, ali to naravno ima svoje posljedice”.
Stoga on kao premijer neće potezati to pitanje.
Neobično je slušati Milanovića kako se čvrsto, gotovo fatalistički, drži onoga što je potpisano. Pogotovo ako se uzme u obzir činjenica da je prilikom jednostranog raskida Kolektivnog ugovora sa sindikatima tvrdio nešto sasvim drugo.
Tada je učitelje, nastavnike i liječnike pozivao na razumijevanje zbog teške ekonomske situacije, poručivao im da "ono što nemamo, nemamo", upozoravao ih da nas "velike riječi i galama neće izvući", te apelirao na njih da se strpe dok se stanje u zemlji ne popravi.
Profesorima se ispričavao što im mora srezati plaće, a na prijetnje nekih čelnika sindikata da će sudskim putem tražiti zadovoljštinu zbog jednostranog raskida Kolektivnog ugovora, odgovorio je huškanjem svojih medijskih kerbera.
Temeljni kolektivni ugovor raskinut je zbog promijenjenih gospodarskih uvjeta. Ugovor s Vatikanom unatoč tome ipak neće biti raskinut. Vlada je jednostrano raskinula Kolektivni ugovor, ne obazirući se na posljedice. Upravo zbog tih posljedica Milanović ne želi ni spominjati, a kamoli dirati Ugovor s Vatikanom.
Zar Milanovića ne zabrinjava činjenica da barata dvostrukim mjerlima?
Vjerojatno ne. On se radije drži one stare: što je garantirano Bogu, ne može biti garantirano i volovima. (T. Klauški)
Post je objavljen 31.10.2012. u 08:03 sati.