Marketing
"Kako postati i ostati (ne)sretan?" 2.dio
Jedno od iracionalnih vjerovanja je i to da ljudi moraju biti kažnjeni kada učine nešto loše. Često smo ljutiti zbog grešaka drugih ljudi, a nagomilana ljutnja može biti opasna po zdravlje. Trebamo reći drugima ako nas je njihovo ponašanje povrijedilo ili nam smeta, ali to treba učiniti bez napadanja i ponižavanja druge osobe.
Svi želimo da se stvari odvijaju onako kako smo zamislili, ali to se rijetko tako i dogodi, a onda to smatramo katastrofom. Stvari se događaju onako kako se događaju, uzrujavali se mi ili ne.
Ono što treba napraviti je postaviti si pitanja kao što su: Što je najgore što mi se može dogoditi ako ne dobijem ono što mislim da trebam dobiti? Što je najgore što mi se može dogoditi ako dobijem ono šo mislim da ne trebam dobiti? Treba si postaviti visoke ciljeve i lijepo je imati velike snove, ali oni se ne ostvaruju lako i preko noći. Važno je postaviti si potciljeve koje ćemo laše doseći.
Kada se u našem životu pojavi neki problem ili smo stavljeni pred neki zadatak, mislimo da moramo pronaći savršeno rješenje, bez negativnih posljedica. Takvo ne postoji. Svako rješenje ima pozitivne i negativne posljedice.
Prošlost određuje naš život i neki ljudi smatraju da ne mogu ništa učiniti kako bi to promijenili, a to nije točno. Ti ljudi pate od nečega što se zove naučena bespomoćnost. Ne trude se ni pokušati napraviti nešto novo i drugačije jer smatraju da to ne mogu ili da to neće promijeniti njihovu situaciju. Važno je da se svaki put kada ipak naprave nešto što do tada nisu nagrade.
Često se previše brinemo što će se dogoditi ako napravimo ovo ili ono, ako ne uspijemo pronaći posao u struci, ako ne prođemo ispit...Takva pitanja izazivaju veliki strah u nama, a kada bismo odgovorili na njih strah bi se smanjio. Npr. ako ne nađem posao u struci, mogu se prekvalificariti. Ako ne položim ispit, mogu ići na idući rok, kada bolje naučim. Ukoliko ne možemo izbjeći brigu možemo pokušati odvojiti 15 minuta u danu kada ćemo brinuti, a u ostalom vremenu zabraniti takvim mislima da nas zamaraju.
Kada nam se u životu približavaju neke promjene, nerijetko govorimo da mi to „ne možemo“, a zapravo mi to „ne želimo“. Svaka promjene je teška, ali izbjegavanjem učiniti ono što trebamo štitimo se od kritike drugih ljudi i izbjegavamo odgovornost.
Koliko puta smo čuli: Kada barem ne bih morao raditi! Da bar mogu otići na Havaje i besposleno ležati na plaži! Takve rečenice proizlaze iz vjerovanja da bismo bili sretniji kada ne bismo ništa radili, a ona su iracionalna. Čovjek nije najsretniji kada ništa ne radi, čovjek je najsretniji kada radi ono što voli. Izležavanje na plaži ili pred TV-om brzo bi nam dosadilo.
Ljudi se suočavaju s problemom tako da pokušavaju promijeniti ili izbjeći situaciju. Time se problem ne rješava, dapače on se povećava i gubimo samopuzdanje. Treba prestati očekivati najgore i suprostaviti se izgovorima. Svaki put kada se suočimo s problemom trebamo se nagraditi.
U idućem postu nešto o tome kako iskrivljeno razmišljanje dovodi od iracionalnih vjerovanja i što možemo učiniti protiv toga.
Post je objavljen 29.10.2012. u 16:47 sati.