Gdje bi naš GNK(Glavni Nogometni Klub) bio da nije Zdravka Mamića? Dal' bi imao više navijača na tribinama da nije Zdravkovo vodstvo na čelu Građanskog? Ne, dinamo bio propao klub, kao Hajduk, bez navijača i preživljavao bi na rubu nategnutog profesionalizma, koji opasno naginje amaterizmu. Stadion Maksimir, bio bi i dalje derutan, te bi se svi domaći partizani radovali što ponos hrvatstva se nalazi na tako niskim granama.
GNK pod Zdravkovom palicom doživljava svoje najsjajnije trenutke u svojoj povijesti. Svi Zdravkovi ljudi, svi koji rade za njega, na bilo koji način su Dinamo. GNK Dinamo Zagreb, nisu domaći neoskojevci i orjunaši kao BBB-i, koji su prodali svoju dušu, srce i um za šaku srebrenjaka komunističkim farizejima. Mi smo dinamo, kako kaže jedna pjesma, meni posebno draga od Kemala Montena, te je to živa istina, jer ima nas koji GNK shvaćamo na jedan, jednostavan, iskren, pošten i zdrav način. Mi koji smo GNK, ne trebamo glasati za crvendaće, da bi uspjeli u životu, ne trebamo se penjati na štengu na tribini, kako bi svoju stražnjicu prodali piskaralima EPHovcima i drugim udbaškim izrodima. Mi smo katolici, mi smo kršćani, mi smo Hrvati koji vjeruju u GNK Dinamo, državu Hrvatsku i jedinu nam Vječnu Domovinu(jer mi druge nemamo), te naposljetku smo odani Gospodinu koji nas vodi u kriznim, prijelomnim vremenima za ovaj svijet. Pa, stoga je Zdravko naš vođa, genijalni menadžer, koji vješto upravlja brodom, unatoč svim burama i neverama na otvorenom moru, gdje vladaju čudni vjetrovi, gdje čudovišta iz morskih dubina crvene boje žele nas potopiti i doslovno egzistencijalno uništiti. Zdravkec, ti nas vodi, tebi vjerujemo, tebi smo odani. Nećemo dopustiti tim i takvima snagama, da sruše simbol otpora kao što je naš GNK Dinamo, pod tvojim rukovodstvom Zdravko Mamiću. Ti sina naša ljubav, sreća najveća, te sve što nam život nije nikada dao, dragi Zdravko prepoznali smo mi u tebi, te si nam ti dao u GNK Dinamu iz Zagreba, ono što život nikada nije.
Tko nas GNK-dinamovce mrzi?
Komunjare, orjunaši, svetosavci, jalnuši, neostvarene ličnosti, iskompleksirani ljudi, masoni, rotarijevci, svi oni koji mrze Katoličku Crkvu, Svetog Oca-Papu, državu Hrvatsku, katoličanstvo i kršćanstvo, Istinu, Ljepotu i Dobrotu. I medveščakovci!J Svi ovdje gore navedeni , žele srušiti i potpuno smrskati, te izbrisati svaki trag, tom plavom klubu, koji je htio, nehtio, posato institucija hrvatskih katolika. Tu se potpuno slažem sa Markovićem, odnosno sa njegovom izjavom da je Dinamo najbolji, najkatoličkiji, najveći i najhrvatskiji klub, tj. institucija u nas Hrvata, jer su ostali hrvatski klubovi u odnosu na Dinamo maleni, a Hajduk nije baš bio nositelj hrvatstva, kada je to trebalo, nego je bio više odan vremenskim prolaznim stvarima kao što su jugoslavenstvo i titoizam.
Pa, tko su ti gore, navedeni neprijatelji nas GNKovaca-Dinamovaca? Konkretno?
Eh, to su ekstremni tzv. loši plavi dečki, odnosno u engleziranoj verziji Bad Blue Boysi, kako se isti vole nazivati. Oni su nasilna bagra koja voli premlaćivati ljude, bilo u dane utakmica ili derbija, bilo u nekim noćnim izlascima i čišćenjima gradskih javnih prostora, od njima nepoćudnih ljudi. Mene bi kao poštovatelja i podupiratelja, te pristaši GNK-Mamić United, vjerojatno voljeli prvo verbalno dobrano napasti, te bi fizički se krenuli obračunavati sa mnom, jer u njihovom genetskom kodu, nema kompromisa, te svijet žele podrediti svom novom huliganskom poretku. Vole crtati ružene poruke po gradu Zagrebu, te ga time onečišćavati i gušiti grad koji je posvećen Majki Božjoj kao zaštitnici. Na elektro-ormarićima, odnosno trafo-stanicama, poručuju izbijaču oka nesretnom policajcu, da se „neda2. On je za njih heroj, ovjekovječeni kriminalac, koji je zbog tobože Dinamove slave, unosio nedopuštena pirotehnička sredstva na tribinu, da može njihovim aktiviranjem nanijeti zlo, te je on time zločinac. Nadalje, žele svima reći da je „grad njihov“, veličaju to da je Dinamo Zagreb iznad svih, pokazuju prekrižene bejzbol palice na tim svojim ružnim muralima, crtaju onog zaklanog, jer eto netko nije htio na Ribnjaku dati alkohol i biti premlaćen palicama i slične „umjetničke dosege“. Odrasli ljudi s punim dosjeima kriminalnih zlodjela, te bi ti i takvi provodili demokraciju i dijelili ljudima moralne lekcije, pogotovo našem vođi Zdravku Mamiću. Fakat, mi se neda više pisati o ovim zlotvorima, jer mi se jednostavno gadi razmišljati o tim i takvim ljudima, a pogotovo o onima koji iz tajnih središnjica moći upravljaju sa njima, mada mogu o tome danima pisati....
Uz Božju pomoć, takvi pacijenti i oni koji sa njima upravljaju neće uspjeti u svojim dijaboličnim naumima, jer dok je pravednih ljudi koji brane Dinamovu istinu, ti i takvi neće moći niti sa politikom, niti sa partizanskim metodama, niti s metkom zastaviti nas političke i katoličke Hrvate u ostvarenju naših zavjeta koje smo dali Gospodinu Bogu prije mnogo stoljeća. Amen!
Za Dinamo uz Mamića!