Marketing
Le quattro volte / Četiri puta
Baš i nema nekog smisla preporučiti dobar film, pa ga ispričati gotovo do u detalje. Ipak, imam neopisivu potrebu ispričati vam ovaj film koji je kod nas preveden kao
"Četiri lica"
Jedan od onih filmova koje odgledaš u dahu, koji ti obogate život svojom jednostavnom porukom, gledaš ga sa neopisivim poštovanjem i divljenjem prema onome tko se dosjetio ekranizirati takvu priču - Michelangelo Frammartino
To je film kojem ne treba ni glazba, ni dijalozi, ni naratori, ni predgovori, ni pogovori....samo život i zvukovi života koji ti prolazi pred očima i zarezuje se duboko u svijest o tome da smo tek prolaznici ovim svijetom koji ima svoje nepobitne zakonitosti i na koje ne možemo utjecati niti uz najveću želju i volju.
Dok ga gledaš osjećaš se baš kao slučajni prolaznik , a ne kao gledatelj koji sjedi na kauču ispred ekrana...
1. priča
Planinskim pašnjakom miješa se kakofonija zvona i meketanja kozjeg stada, topot papaka, lajanje psa,
kašalj starca pastira koji se naslonio na stari panj....negdje duboko iz šume dopire zvuk tupog lupanja o zemljani krov...
Stado je krenulo prema selu, pogrbljen starac sa štapom polagano se kreće za rogatim mnoštvom koje preskače, mekeće, zvoni, šušti lišće u zelenim krošnjama....u selu - stado u sigurnosti ograde, starac u sigurnosti skromne sobe....usipa nekakav prah u čašicu vode, miješa i popije prije nego legne na počinak, kašljuca....zaspe...
Ujutro sjena putujećeg oblaka prelazi preko sela na brežuljku, starac i koze uspinju se kroz šumu...
zvuk zvonjave stada i pejzaž planine sa zelenim pašnjacima prekriva sve drugo...
Povratak doma... u kužini starac prazni vrećicu i puni limenu posudu, stavlja poklopac i kamen na nj.......u selu, u crkvi starica mete pod, starac se moli i čeka....starica donosi pometenu prašinu sa crkvenog poda i bocu neke vode (možda blagoslovljene?), otkida pola stranice iz nekog modnog časopisa, odvaja na papir sivu prašinu iz lopate, zamata uz pokrete blagoslivljanja, te dodaje starcu zajedno s bocom "svete" vode...u svojoj sobi starac ponavlja ritual sa "posvećenim" prahom i vodom...mirno liježe na počinak....
Novi dan i opet sve isto s kozama na pašnjaku...starac čući u travi...otire mrava koji šeta među borama oko očiju...mrav se preselio na čelo...starac se diže uz namještanje hlača i odlazi...za njim, među mravcima ostala je smotana cedulja modnog časopisa....kuhinjski stol pun je puževa koji su pobjegli iz limene posude prevrnuvši poklopac i kamen...starac ih skuplja, vraća u posudu..uzima onaj kamen i baca ga kroz prozor na ulicu..posudu s poklopcem vezao je šalom... .večer u svojoj sobi, starac panično traži cedulju s "posvećenim" prahom...nema je! ...žurno odlazi do crkve i lupa na vrata!!!...nitko ne otvara...dugo u noć odzvanjaju udarci zvekira o masivna "božja" vrata....
Jutro....vjerni pas laje na prolaznike, koze su još u toru....pas uporno laje i doziva...netko stiže kamionetom i parkira se ispod starčeve kuće....pas laje...iz kamioneta izlaze ljudi obučeni kao rimski legionari, uzimaju onaj kamen i podmeću ga pod zadnje kolo kamioneta....odlaze...pas laje za njima....nitko se ne obazire na njega....stiže veća skupina ljudi sa legionarima, ženama i djecom...jedan čovjek među njima nosi križ..Veliki petak....skupina odlazi za križem...pas laje za njima...tjeraju ga...pas izbacuje onaj kamen pod kolom kamioneta, kamionet se pokrene unatrag i sruši ogradu...koze se razbježaše selom...nekolicina ulazi u starčevu kuću...traže ga i nalaze na krevetu u sobi...u tom trenutku je izdahnuo...među svojim kozama...napokon dolaze ljudi i iznose drveni kapsil...ispraćaju ga na zadnji počinak...
sve pokriva mrak...
2.priča
Koza je izbacila sluzavo jare na tlo štale....jare mekeće, koza ga liže,...jare se podiže na klimave nogice, instiktivno traži toplinu i hranu...jare naraste toliko da ga pastir vodi sa stadom na ispašu...zaostaje za stadom i gubi se u šumi...luta tražeći mamu kozu, pastira, stado....mekeće, zove, ali odluta predaleko od svega, ...ugleda veliko stablo na planinskom pašnjaku....među njegovim korijenjem nalazi utočište...pada mrak...više ničeg nema...samo mrak.
3.priča
Zabijelili se planinski pašnjaci i zimzelene grane stabla pod kojim se jare sklonilo....jareta više nema, vjetrovi zavijaju...
zimzeleno stablo dominira snježnim krajolikom....smjenjuje se bijelo sa zelenim...u planini se začuje zvuk motorne pile....
visoko zimzeleno stablo pada...ljudi se vesele....posve ogoljeno stablo prenose u selo, na glavni trg....opće slavlje u selu...stablo je visoko, nadvisuje sve seoske krovove...privezali su mu okičeni zeleni vrh...ljudi se penju po golom deblu do vrha...publika skandira...otjerali su zimu, stiglo je proljeće! Visoko deblo na glavnom trgu pada...ljudi otkidaju zelene grančice sa vrha za ...sreću možda?
4.priča
U selu na glavnom trgu opet su se okupili ljudi sa motornim pilama....visoko deblo rastavili su na više manjih komada...natovarili u kamionet i odvezli u šumu....na čistini u šumi ljudi su nešto gradili od posjećenih drva...
nešto u obliku velike polulopte....u središtu te polulopte posložili su one manje komade visokog debla sa glavnog trga...visoko stablo postalo je srce karbunice
Ljudi su na posložene grane nabacivali slamu i zemlju, lupali lopatama da se to sve poveže i bude čvrsto, a na vrhu te velike polulopte ostavili su otvor kroz koji se u srce karbunice ubacivao žar....iz šume je dopirao zvuk lupanja drvenih lopata o krov karbunice....širio se dim kroz rupe na krovu karbunice....šuma se budi umivena maglom...magla prekriva šumu i polja u podnožju sela...ljudi u šumi otvorili su karbunicu, vilama su raštrkali šuškav drveni ugljen...novi zvukovi širili su se šumom...jutene vreće pune su drvenog uljena...napunile su koš kamioneta koji je vozio uskim uličicama sela...ugljenar je pred vratima seljana ostavio jutene vreće pune ugljena....nad krovovima planinskog sela širio se dim...prema šumi...
Kraj i početak nekog novog ciklusa....negdje
Utisci? Bezbroj ih je....u svakom dijelu vrcaju emocije, ali i svijest o nepobitim životnim ciklusima
koji će se događati pored nas bez da možemo utjecati na njihov ishod....glavom ti se vrti na hiljade "da je".... da je starac vidio kako mu je ispala cedulja sa prahom tada bi kao i svake večeri popio svoj "čudesni" napitak pred spavanje, probudio se ujutro i poveo stado na ispašu....da je nekog bilo u crkvi....daje netko čuo lupanje ...da su ljudi obratili pažnju na psa koji uporno laje ...
Fascinira me nepobitna činjenica o tome da čovjeku pomaže ono u što slijepo vjeruje, kao što je neukom starcu pomagala vjera u ljekovitost prašine sa crkvenog poda i blagoslovljene vode... i kad je to izostalo, kad se svakodnevni ritual prekinuo....sve je bilo gotovo...kraj života. Kraj jednog života nastavio se početkom drugog životnog ciklusa.
Prekrasno zimzeleno stablo koje je krasilo planinski krajolik poslužilo je ljudima za održavanje stoljetne tradicije kojom obilježavaju veselje zbog rađanja novog ciklusa u prirodi. Kraj jednog ciklusa obilježio je početak novog ciklusa...
i sve tako ima svoj razlog postojanja, kad se okonča taj razlog postojanja...negdje se pokrene novi razlog postojanja...
stalno se otvaraju novi krugovi....
Noli turbare circulus meos! - Ne dirajte moje krugove!...
... i baš me briga tko je zapravo tvorac ove izreke - Arhimed, Plutarh ili Valerije Maksim...meni je tako dobro sjela kao "konac koji djelo krasi"
P.S.
Ovo su tek mrvice koje će vam pokazati put do cjeline...zato iako vam se čini da sam sve ispričala,
...nisam...
ovo je bio samo moj doživljaj, ciklus koji se odvijao u mojoj glavi...taj ciklus završio je s ovim postom...
negdje će započeti novi ciklus...
Post je objavljen 29.10.2012. u 23:05 sati.