Vratija se Šime, a di je bija...završetak terenskog rada je vrlo osjetan kraj jedne cjeline, jer svako zaključenje nekog događanja u okolini u kojoj čovjek živi nekakvu svakodnevicu nema tako jasne konture kao kada se crta podvuče negdje daleko od poznatog okružja. Iako bi sve trebalo biti rutina, ipak ostaje činjenica da se u izoliranim uvjetima ljudi bliže, upoznaju i stvaraju kontakte sa ljudima van njihovog malog kruga....sklapaju se prijateljstva. Pa i odlazak ima neku svoju težinu, jednu večer pred kraj smo zasjeli u gostioni malo, sutradan smo svi jedan drugom bili smiješni, a naročito oni koji su večerali, jer na povratku dočekala nas večera, ali nisu svi sjeli za stol i onda su neki se nauživali fino pripremljene patke. Sutradan, kako to već obično biva, netko pita što su jeli, koliko su pojeli, pa veselo saznaju da je fasovala cijela patka....ahahaha, pojeli bi i cijelog pazinskog purana, to su zdrave šale, općenito bio je to lijep dan. To je jedan mali detalj u cijeloj priči, jer ostalo je i nešto napravljeno tamo, što vrijedi vidjeti. Općenito, u nekakvom životnom smislu ovo je bilo vrlo intenzivno iskustvo..i sada je gotovo. Stvarnost. Ružan odraz u ogledalu....
Post je objavljen 28.10.2012. u 23:31 sati.