Marketing
Orašje aka Nut City aka Nussstadt
Nemoguće je, gotovo nemoguće, makar i samom sebi, jagodicom prsta po zamagljenom zrcalu, pojasniti,
kako se taj neki vikend (sa uniformom naguranom u ruksak, a godine su devedesete); tih par sat posjeta, čudne rečenice čudnom liku na čudnom tulumu,
kako se sve to,
prije nego je i zrcalo i jagodica i zamagljenost iskrsla na ikakvoj astralnoj karti, koja ionako nije predvidjela kondratijevljevu sinusoidu na osobnom nivou, ni xanaxe topljene u Shirazu /n.b. velika slova, i mala ne manje/,
stopilo u k'smet poslovne ponude i nekog nebrojenog i neplanskog skretanja u nizu,
i kako je odvelo amo i tamo i posvuda
i bubnulo o-se, o sebe isto takvo, kakvo je došlo,
a ipak nikad više niti približno povezivo, dapače latentno psihijatrijski odmetnuto,
(ma koliko Ti, E., hvala na svjetioništvu kroz godine),
i zato,
milujući kuju,
koja je i večeras moja sreća bez "ali",
skončavam peromah (svakako digitalno obezvrijeđen, i uprazno),
jagodice zlurado lišavajući sljubljivanja sa kondenziranom parom zrcala
u Orašju, u tom Orašju,
tolike nevjerojatne godine - i dalje.
Post je objavljen 28.10.2012. u 20:48 sati.