Po miru u Srijemskim Karlovcima jačaju napetosti između Hrvatske i Ugarske. Područje Ugarske je tijekom ratova s Turcima višestruko povećano i ojačala Ugarska pokušava nametnuti vlast svoga sabora i Hrvatskoj. Tome se hrvatsko plemstvo i sabor uspješno opiru. To dolazi do izražaja i u Hrvatskoj pragmatičkoj sankciji iz 1712. u kojoj hrvatski sabor mimo ugarskoga priznaje pravo i ženskoj lozi Habsburgovaca na hrvatsko prijestolje.
Dalmacija i Istra su pod Mletačkom Republikom. Oslobođeni dijelovi Hrvatske su pusti i prazni. Gospodarski su nerazvijeni i zapušteni.
U Slavoniju se doselilo stanovništvo iz Bosne. U Slavoniji je prije njihovog dolaska prevladavalo kajkavsko narječje. Doseljenici su donijeli štokavicu i jekavicu tako da od tada prevladava štokavsko narječje.
Austrijanci su naseljavali oslobođene krajeve i dijelili zapuštene posjede stranim plemićima – i talijanskim i njemačkim i mađarskim. Posjedi nisu vraćani pravim vlasnicima jer su vlasnici Hrvati i time bi Hrvatska ojačala.
U Vojnoj krajini koja je uz samu granicu sa Osmanskim Carstvom i kojom izravno zapovijeda Dvorsko ratno vijeće u Grazu te je izuzeto iz vlasti hrvatskoga Sabora se naseljavaju kršćanski prebjezi s osmanske strane granice: Hrvati i Vlasi (koji su se kasnije nacionalno oblikovali kao Hrvati i Srbi), a naseljeni su i Nijemci i drugi.
Od Turaka oslobođena područja u Slavoniji dugo vremena nisu bila podvrgnuta vlasti bana i sabora. Do toga dolazi tek 1745. Položaj županija u Slavoniji ubrzo je postao specifičan jer su ove od 1751. izravno predstavljane i u ugarskom saboru mimo hrvatskih predstavnika. U Slavoniji i Srijemu prevladavaju velika feudalna imanja, često u vlasništvu stranaca naspram sjeverozapadne Hrvatske gdje prevladava sitan i srednji plemićki posjed.
Za vladanja Karla VI. (III.) (1705. – 1740.) ubrzava se gospodarski razvoj Hrvatske. Ovaj ukida unutarnje carine na hrvatskom području, proglašava slobodu plovidbe Jadranom na štetu Venecije i 1719. proglašava Rijeku i Trst slobodnim lukama. Hrvatska se sada našla na važnom trgovačkom pravcu kojim se žito i drugi poljoprivredni proizvodi iz srednje i jugoistočne Europe izvoze na Sredozemlje. Ovo potiče razvoj trgovine dok je razvoj industrije (manufaktura) vrlo skroman.
1745. je kraljica Marija Terezija obnovila županije u Hrvatskoj. Silno se proširila Vojna krajina. Proširila se uzduž rijeke Save sve do Zemuna. Oslobođenje od Turaka je bio poticaj istaknutim pojedincima iz hrvatskog naroda da ožive hrvatsku nacionalnu svijest. U svojim djelima su nastojali obnoviti Hrvatsku kao državu i na taj način podići nacionalnu svijest, no velika većina Hrvata bila je nepismena.
Jedan od prvih hrvatskih intelektualaca bio je isusovac Juraj Križanić. On je dosta dugo službovao na ruskom carskom dvoru. Smatrao je da bi najveća i najmoćnija slavenska država – carska Rusija – trebala pomoći malim slavenskim državama da se oslobode svojih okupatora. No Juraj Križanić je bio svjestan da Rusija jako kasni za zapadnom Europom i smatrao je da Rusiju treba unaprijediti i modernizirati. Ruski i carski dvor to nije dobro primio i osudili su ga na 15 godina zatvora u Sibiru. Križanić je izdržao i nakon toga se želio vratiti u Hrvatsku. Kad je stigao u Poljsku, poljski kralj Jan Sobjeski je sa vojskom baš krenuo prema Beču kojeg su opkolili Turci. Juraj Križanić je krenuo sa vojskom no kao civil. Nikad se nije uspio vratiti u Hrvatsku jer je umro u Beču.
Križanić je vidio da postoje velika neprijateljstva među Kršćanima, a isto tako i među narodima na jugoistoku Europe. Zato je smatrao da treba raditi na povezivanju kršćanskih crkava. Križanić je bio početak ekumenizma.
Drugi velikan bio je Pavao Ritter Vitezović. On je ne samo pisac, nego i vlasnik tiskare u Zagrebu. Školovanje je započeo u rodnom Senju, a nastavio u Zagrebu gdje je završio isusovačku gimnaziju. Školovanje je potom nastavio u Kranjskoj kod povjesničara Weikharta Valvazora. Tu je izrađivao bakroreze te započeo pisati pjesme i proučavati povijest. Svoje prvo djelo Odiljenje Sigetsko tiska na hrvatskom jeziku u Linzu (Austrija). Riječ je o epu koji opisuje borbu za kršćanstvo te uzdiže naciju i uglednike hrvatskog naroda onog doba. No, Vitezović u ovom djelu unosi jednu novinu jer pored ratničkih vrlina i vještina po prvi puta se u hrvatskoj književnosti opisuje i ljubavni život junaka. Uz to ne opisuje samo bitku i njezin tijek već se osvrće na ono što je bilo nakon bitke već nariče nad sudbinom koja je zadesila Siget i njegove junake. U Hrvatsku se vraća 1690. i godinu dana kasnije (1691.) imenovan je podžupanom Like i Krbave. Ipak i dalje se posvećuje kulturnom radu te je tako organizator i upravitelj Zemaljske tiskare u Zagrebu, prve takve tiskare u Hrvatskoj. Tiskara se nalazila u Vitezovićevoj kući u Opatičkoj ulici. Hrvatski je sabor 11. studenoga 1694. odlučio da se upravljanje tiskarom povjeri Vitezoviću uz uvjet da je pomno čuva i da je nikuda iz Zagreba ne premjesti. Naime, do tada su postojale putujuće tiskare s kojima bi tiskar obilazio gradove i nakon obavljena posla išao dalje. Oslobođenje od Turaka ga je navelo da izda 1700. godine djelo Croatia Rediviva što znači Oživjela Hrvatska. Pavao Ritter Vitezović se u toj knjizi zauzima za obnovu hrvatske države. Smatra da bi se to najlakše moglo dobiti da se utječe na Habsburgovce, na cara. Hrvatska bi nakon toga trebala biti veliko kraljevstvo u Europi. Želio je da hrvatsko ime bude političko ime pod kojim će se udružiti okolne zemlje. Njegovu ideju o stvaranju nove hrvatske države naslijedili su Starčević i Kvaternik. Vitezović je dao mnogo i razvoju hrvatskog jezika. Zalagao se da osnova hrvatskog pravopisa bude fonetska tj. da svaki glas ima svoje, uvijek jednako, slovo. Predlagao je i uporabu dijakritičkih znakova u hrvatskom pravopisu i tako bio ispred svog vremena. Pokazalo se da je svojim radom bio preteča Ilirskog preporoda.
Post je objavljen 28.10.2012. u 17:28 sati.