Danas sam ujutro ostao sam sa svojim strahom.
Žena me najprije privukla a onda odbila.
Strah koji sam njezinim dodirom htio uspavati samo se razjario.
Osjećam se jako loše, prestrašeno i tjeskobno.
No ovaj puta je drugačije. Možda se nikad nisam gore osjećao, ali otvoreno sam ženi priopćio kako se osjećam te kako me povrijedilo njezino odbijanje. Priznao sam da svoj duboki strah pokušavam izliječiti bliskošću s njom. I razlika najveća - nisam nju okrivljavao što me odbila. Moj strah je moj problem. Ljubavni seks je jedno, a seks kojim se kratkotrajno ublažava emocionalna bol nešto drugo. Začudo - razumjela me.
Otvoreno smo popričali i čini se da se odnos možda i može popraviti.
No kako ću izaći na kraj sa svojim strahovima? To su zvijeri, demoni koji me razaraju iznutra. Evo baš očekujemo prijatelje na kavi a ja imam lice ko groblje. Ali stavit ću masku i smiješiti se. Neću opterećivati druge svojim strahovima. Neću ih niti preuveličavati - big deal! Riješit ću ih se postupno, dan po dan. Nema čarobnog štapića.
Post je objavljen 28.10.2012. u 10:08 sati.