DINKO ŠIMUNOVIĆ:
ALKAR
Mjesto radnje:
Selo Begluci, Senjska krajina
Vrijeme radnje:
Krajem 19. stoljeća
Tema:
Sukob oca i sina oko iste djevojke u doba alkara.
Glavni likovi:
Salko, Rašica, Marta
Kratki sadržaj:
Pripovijetka govori o sukobu oca i sina oko djevojke Marte.
Marta je voljela i jednog i drugog, no prevladao je Rašičin junački stas i
njegovo lice s krasnim mrkim brkom. Salko je poludio nakon saznanja da
ga Marta ne želi. Otišao je iz Cetinske krajine i pojavio se sljedeće godine
na alci, gdje je pogodio alku u sridu. Po cijelom svijetu je pričao da će
oženiti Martu kada mu otac umre i kada pobjedi na alci.
Bilješke o piscu:
Dinko Šimunović rođen je u Kninu 1873. godine. Predavao je po
selima Dalmatinske zagore. Pisao je pripovijesti, romane, feljtone.
Tvorac je moderne, simbolističke seoske novele u hrvatskoj noveli.
Najpoznatija djela su mu: Mrkodol, Alkar, Tuđinac, Porodica Vinčić,
Sa Krke i sa Cetine. Umro je u Zagrebu 1933. godine.
Kratki sadržaj:
Marta je imala 20 godina i uskoro se trebala udavati. Njezin odnos sa
Salkom je bio iskren, no kasnije je shvatila da ona njega ljubi samo kao
lijepa dječaka i druga iz djetinjstva. Znala je da on nju silno ljubi i nije ga
htjela povrijediti. Ona je zavoljela Rašicu, čovjeka punog časti i ponosa.
U Rašici je vidjela pravog muškarca i junačinu, i očekivala je da će Rašica i
Salko to rješiti. Čim bi pomislila da ju obojica ljube, smutila bi joj se duša i
samo bi plakala. Njezinu tugu i bol razumjela je njezina majka Stana,
koju je voljela svim srcem i ništa nije skrivala od nje, iako su mnogi tvrdili
da je Stana vještica. Marta na rubi iznemoglosti i patnje donosi odluku da
se neće udati za Salka nego za Rašicu. Htjela je okončati tu tjeskobu koja
ju je mučila i tugu koja joj je srce davila, pa je odlučno postupila i nije
požalila, jer je znala da bi udajom za Salka počinila još veći grijeh, jer ona
voli Rašicu i nije spremna lagati i varati. U tim trenucima zaboravila je na
Salkove osjećaje, ali i patnju koju je i ona proživljavala.
Prenaglo je reagirala otjeravši Salka iz kuće, no vjerojatno je shvatila
da i ona ima pravo na sretan život do kojeg je teško doći. Mnogi pate,
a na kraju je patio i Salko, no ciljevi koje je htio ostvariti u životu
potaknuli su ga na daljnju borbu
Bilješke o piscu:
Dinko Šimunović rođen je 1873. g. u Kninu. Djetinjstvo je proveo
nedaleko od Vrlike. Završio je učiteljsku školu i radio u Dalmatinskoj
zagori. 1909. godine u knjizi «Mrkodol» izlaze sabrane pripovijetke:
«Muljika», «Duga», «Rudica», te «Alkar». Premješten je u Split i tu
radi do 1921. g., a nakon umirovljenja seli u Zagreb gdje i umire 1933. g.
«Đerdan», «Sa Krke i Cetine» te «Posmrtne novele» su zbirke njegovih
priča. «Mladi Lani» i Mladost» su autobiografije, a napisao je i dva romana
«Tuđinac» i «Porodica».
Kratke bilješke uz čitanje lektire (tijek događanja):
UVOD: opis Cetinjske krajine, ljubav Salka i Marte
ZAPLET: Rašičin susret s Martom, svađa sa Salkom
VRHUNAC: Alka i Martin izbor - Rašica
RASPLET: Salko odlazi
KRAJ: "Salko alkar"
Opis glavnih likova:
Marta:
Bila je pametna djevojka, ali su je ondašnji ljudi smatrali čudnom, djelomično zato što je bila kći Stane, vještice. Bila je najljepša djevojka u selu, ali je nitko nije htio uzeti za ženu. Svi su je se bojali osim Rašice i Salka.
Ženina uloga u Begluku oduvijek je bila ograničena na kućne poslove te rađanje i odgajanje djece. Ali ne i u Martinom slučaju. Beglučani su smatrali da je Marta kriva zato što je Salko poludio. Na čelu sa starcom Vukeljom javno su je optužili i rekli joj da se trebala udati za Salka a ne za Rašicu, a ona se obranila sljedećimriječima: “Čast tebi starče, ali ne govoriš pravo! Što sam imala učiniti kad sam zavoljela Rašicu više nego Salka? Tko može zapovijediti meni i drugoj koga će ljubiti kad to ne možemo zapovijediti ni samoj sebi? Pa ti bi htio, da sam prevarila Salka i došla u njegovu kuću voleći Rašicu? Iako sam znala da sam Salku draga, nisam mogla znati da će mu se dogoditi ono što mu se dogodilo, a meni ga je žao više nego ikome od vas… A i da sam znala, ne bih se udala za njega, ali ne bih ni za Rašicu. Sada nisam kriva, no da sam pošla za njega, prevarila bih ga grdno i morala bih opet varati i lagati svaki dan… A ja varati i lagati ne znam.” Nakon tog monologa seljani su bili puni odobravanja za njenu ljubav prema Rašici. Nisu je više smatrali krivom za Salkovo stanje, kao što je više nisu smatrali ni čudakinjom. Bila ja prva djevojka koja je progovorila o svojim osjećajima prema nekom momku i o ljubavi. Svima je bilo čudno slušat takav govor, ali je svima bilo drago da su ga čuli od nje.
Rašica:
Citati:
”Čudan je i nemiran bio život Rašice Crnošije, oca Salkova. Razmazio se kao jedinac u bogatih roditelja, ali nije omekoputio, jer se za takvu čeljad nije ni čulo u Cetini. Samo se naučio da ga odveć hvale i da se izvrši sve ono što želi.“
“Kad mu pomriješe roditelji i kad učesta pucatanje na turskoj međi, odvrže se od kuće i bude harambaša hajdučki. Tako postade strašilo turcima, a i drugima što trgovahu s njima. Tad nastadoše i one pjesme o Rašici harambaši, velikom junaku radi koga plaču kadune i bule.” “Još su ga izabrali i za glavara sela Begluka, no Rašici Crnošiji se činilo da i ne može biti drugačije, ali ostade svejedno otresit i zao. Ali u zadnje doba kao da se nešto promijenilo. Nije više bio onako mrk već mnogo veseliji, te kao da se nasmjehne koji put i onda kad se nije imalo čemu smijati. Lice mu se preobrazilo i postalo mnogo mlađe, a ubojite oči stale sjati blagom vatrom kao i u sina mu Salka. I nije više pjevao izaglasa hajdučke već potiho same djevojačke pjesme, a seljani govorahu: Eto je postao glavar, ima sina zdrava momka i punu kuću svega, pa zašto da se ne veseli? Zato mu i odoše hajdučke misli.“
“Kad se iz hajduštva vratio, kloni ga se svatko i jedva se odazvao kad bi ga pozdravljali. Samo je gradio i gradio svoju novu kulu na tri zboja pod Orlovim stjenama s visokom avlijom i puškarnicom kao kakvu tvrđavu. I bio je jedino sa Salkom, kao da je želio nadoknaditi sve ono vrijeme što nisu bili zajedno. Ali kad bi mu Salko nešto govorio, okrenuo bi glavu kao da ne čuje. Tako je bilo sa svakim, jer je mislio da nije nitko što on, a sa sinom mu se zato činilo da je još pravo dijete. No i seljani su se klonili njega.”
“Nego, nitko nije znao za tu ljubav, niti je tko mogao i naslutiti što mu je u srcu. Pa ni on sam krop cijele te prve dvije godine ne reče ni riječi o Marti. Samo bi je katkad čudno i oštro pogledao u oči kao da je pita: Ta je li moguće da me ne razumiješ? Ili je moguće da ne znaš kako te ljubim ako i mučim?”
Rašica je bio stari hajduk, vitak, prodorna pogleda. U mladosti svojoj volio je Stanu, ali nije mogao s njom biti. Zato se oženio s “dotaricom” Lucom, tek toliko da ne ostane samac. Luce mu je rodila sina Salka i umrla nedugo zatim.
Rašice su se svi seljani bojali i poštivali ga. Bio je nepristupačan čovjek i nije imao prijatelje. Živio je samo za sebe i u zadnje vrijeme za sina Salka, izolirajući se u kuli koju je sam sagradio. Ali, jednog dana primijetioje Martu, kći Staninu. Probudili su se u njemu stari osjećaji prema Stani, ali ovaj put usmjereni na njenu kći koja jako nalikuje na Stanu u mladim danima. Nesretan je bio kad je saznao da tu istu Martu ljubi i Salko. Jedne godine odlučio je sudjelovati u alki, a ta alka mu je izmijenila život. Ta alka udaljila je njegova sina od njega, učinila ga seoskim herojem, donijela mu je Martinu ljubav. Nakon toga njegov sin je pobjegao od njega, zamrzivši ga. Rašici je bilo žao Salka, tražio ga je po livadama, okolnim selima itd., ali ništa od svojih osjećaja nije pokazivao u javnosti. U očima javnosti je još uvijek bio hajduk Rašica bez osjećaja. Nitko nije znao da i takva judina poput Rašice može voljeti i biti voljen.
Salko:
"Salko je momak još djetinjeg lica, ali uzrasta tako jaka, da bi se drugi momci čimgod izgovarali, kad bi došli do toga, da se s njim porvu. S obilnom i plavušastom kosom, a bez brkova, sa sjajnim velikim očima i dugim trepavicama, pak oblim rukama prekriženim na bijelim izbočenim prsima - onako ležeći nauznak - bijaše nalik na prkosnu djevojku, što draži svoga jarana."
- ima 18 godina, zaljubljen u Martu i želi se oženiti njome, ljut na svog oca, ali istodobno i na Martu, pribojava se Marte - uvijek je čekao da ga ona zagrli.
Moja razmišljanja tjekom čitanja lektire:
Djelo mi se svidjelo ali je tužno. Rašica i Marta su se oženili ali ne uživaju u toj bračnoj idili. Zabrinuti su i traže Salka. Djelo mi se svidjelo zbog Salkove upornosti i odlučnosti da osvoji Martino srce.
Kroz knjigu sam naučio pravila igre alke.
Pošto u zadnjih nekoliko godina sa interneta se samo skidaju kvalitetne informacije o lektiri a nitko ne dodaje nove za nekoliko godina suočit ćemo se s problemom nedostatka kvalitetnih, novih tekstova. Kako do toga nebi došlo zamolio bih vas (za dobrobit svih nas) da ako posjedujete neke nove tekstove o lektiri ili poznajete osobu koja stalno čita lektiru i dobiva dobre ocjene iz letire da pošaljete ili obavjesite na kontakt. Sve lektire koje dobijem od vas besplatno ću objaviti i svima će biti dostupne besplatno!
Nadam se da vam je pomoglo, naravno možete skratiti sve što je po vašem previše ;)
javite u komentar kako je prošlo i ako vam je pomoglo.
Post je objavljen 27.10.2012. u 15:37 sati.