Gle malu voćku poslije kiše:
Puna je kapi pa ih njiše.
I bliješti suncem obasjana,
Čudesna raskoš njenih grana.
Al nek se sunce malko skrije,
Nestane sve te čarolije.
Ona je opet kao prvo,
Obično, jadno, malo drvo.
(Dobrica Cesaric, "Voćka poslije kiše")
Upravo kao i stabalce limuna na nasem balkonu (jer sinoc je i grmilo i sijevalo i lilo),
puno carolije kad se priblizis i posvetis mu malo paznje
ili, ama bas, zaviris u svaki detalj!
Post je objavljen 27.10.2012. u 12:06 sati.