Obradovah se kad mi rekoše:
"Hajdmo u dom Jahvin!"
Eto noge nam već stoje
na vratima tvojim Jeruzaleme.
psalam 122 (121)
Jasno da sam se obradovala kad su mi prijatelji rekli da su me zapisali (preko crkve sv. Petra iz Zagreba) za put u Izrael.
Godinama planiram, ali uvijek su me putovi vodili svugdje u daleke zemlje, a ove bliže sam ostavljala za kasnije.
Sad mislim da sam najprije trebala putovati u Izrael. Zemlju kontrasta, zemlju u kojoj se štuju tri najveće monoteističke vjere svijeta, gdje se ratuje i bori za svaki milimetar zemlje. Zemlju u kojoj se rodio Isus, sin zemljanke (dapače Židovke) i Boga. Zemlju u kojoj mrak pada naglo, bez sumraka i sviće dan jednako tako naglo, bez zore koja rudi polagano ( ovo samo zbog slike).
Uzburkala je ta zemlja čovječicu.
Mislila sam staviti fotografije, ali ne ide. Morat ću u guruaa.
A neda mi se ni pisati. Jugo ili već nešto. Netreba mi puno.
Pisat ću kad tad, a možda i neću.
Šećem sve više kroz iluziju. Ozbiljnoća me umara.
Post je objavljen 27.10.2012. u 10:32 sati.