Usamljena žena
odsječena kriška tišine
na stolu ljubavi
sita
a žedna blizine
u kristalnu čašu vremena
dolijeva strah
kuša bol
i ispija gorčine
na čajanki za dvoje
sjedi sama
polako prihvaća
sad je to samo navika
i prije nego stigla je još jedna zima
u svaki prostor topline
ledeno doba vlada već godinama
i čeznu promrzle ruke
poslije će obrisati prašinu praštanja
glancati obraz časti
potpisati ispričnicu nemara
i pitati se zašto je sama
Anita Martinac
Post je objavljen 27.10.2012. u 02:09 sati.