Otišao si
Ne rekavši ni zdravo
Da li bi sišao sa vlaka
Da sam potrčala, kleknula, pala
Za dah života
Sklopljenih ruku, suznih očiju
Razmazanog sjenila
Moleći te
Ostani još jednom
Ne znam kako ću dalje
Sa praznim životom
Pred izlogom
Stojeći sama
To je samo
Slika
Mahao si iz vagona
Nagnut kroz prozor
Nasmijan
Bljesnula je suza
Prelomljena zraka svjetla
Ti si ovdje
Ja tamo
Koračam u jesen
Ispred mene zima
Kiša, snijeg
Cipele od papira
Ništa nemam
Što bih dala
Za šal tvog zagrljaja
Sjećam se k'o sada
Kad' si ušao kroz vrata
Noseći me
U krevet sam s tobom pala
Na stropu su visjele ledenice
Kristali ledenog stakla
Sumaglice našeg daha
Vani je padalo veće'
Šuljala se magla
Petrolejka na zid
Ogledalo koje puca
Nismo se prestali smijati
Pa opet
Između svakog poljupca
Zamisli
Tamo daleko
Prije sna u koji padaš
Poslije
Iscrpljujućeg dana
Sklapaju se kapci
Prođi kroz snovita vrata
Moja ruka te čeka
U ovom
Ili nekom novom
Životu iza smrti
Nas dvoje zajedno
U snu ćemo se naći
I gdje god nas
Mora odnesu
Valovi ponesu
Snovi će ostati mjesto
Gdje ni svijet
Zemlje hladnog groba
Razdvojit neće
Dušu dio duše
Srce od srca jedinoga
copyright: miljenko_trnsko2002@yahoo.com
Post je objavljen 26.10.2012. u 19:47 sati.