To je neminovno.
Ja sam emocionalno i seksualno ovisan. Seksom sam pokušavao liječiti duboku emocionalnu bol i potrebu za ljubavlju. No to ne pomaže, samo još pogorša stanje. Kao alkohol i depresija. Kao benzin i vatra.
Žena mi uzvraća za moje dvije avanture. Nisu bile seksualne, samo emocionalne ali ona preko toga ne prelazi. Mrcvari me, možda nenamjerno i podsvjesno. Jedan dan me zavodi a kad uzvratim onda se čudom čudi. I tako već tjednima, mjesecima.
Ne mogu više.
Odlazim.
Što je najgore, na njezin mig bih joj pao pred noge. Ne želim to, želim ja nju odbiti ali dosad mi to nije išlo. Ne cijenim se pa me ni ona ne cijeni.
Što se depre tiče, nestaje. Danas sam prilično dobro. Nisam maničan, nisam euforičan ali sam stabilan, snažan i postojan. Smiren, pribran i vedar. Otvoren, razgovorljiv i poduzetan.
I što je najvažnije - sviđam se samom sebi kad sam takav. To je najbolji pokazatelj kakav sam ja.
Možda je to samo uobrazilja mentalnog bolesnika, ali ona radi po ovom obrascu: 1. Jasno mi da je do znanja da joj se gadim, da je gotovo i da me ne želi
2. Želi da ju grijem kad joj je zima i tak umiljava mi se na razne načine
3. Ja pomislim da je sve po starom i počnem s vrckavim forama
4. Ona me s indignacijom proziva da sam vulgaran i nek me bude sram
5. Kad se ja povučem ona kaže da se samo šalila, da joj je to ipak OK
I tako Jovo nanovo. Izluđuje me. Nije normalna. Ali cijelo vrijeme tvrdi da to ne radi namjerno. Da ništa nije usmjereno protiv mene. OK. Ali podsvjest ju vodi da me uništava.
Raspadam se ja, kao i naš odnos.