Listopad je oduvijek mirisao na kestenje
Na reski mošt, dunje i osušenu metvicu
A katkad je uz pusti poljski put ostavljao smajl
Na zakašnjelom cvijetu suncokreta
Okićen šarenilom svatovskih kočija
Ispraćao je rumena pijanstva i tamburaše
Nekad je privlačio laganom mistikom
U tajanstvenom vrtu krila se posljednja ljetna ruža
A na njivama zasijano zrnje pšenice
Čuvalo je tajnu zelenila do proljeća
Listopad je priskrbio mnoštvo uspomena
Na davne susrete i prijateljstva
U memoriji su ostale pjesme
Koje i danas oslikavaju neka mjesta
Listopad je umio upriličiti posebna jutra
Obasjati svitanja nadahnućem
Svjetlom rađanja nove bliskosti
Otkriti okuse meda iz divljine
Ispričati bajku o prosutim laticama nevena
Na putu ka beskrajnosti
I na kraju prekinuti sve to
Baš kad smo bili potpuno opušteni
I predani glazbi
Uvjereni da ćemo uspjeti otplesati tako daleko
Gdje tišina ne usporava korake
Gdje ne dopiru magle studenog
Post je objavljen 26.10.2012. u 12:56 sati.