Ovdje je vec krajem rujna dobrano zahladilo, no ja principijelno odbijam upaliti grijanje. Necu i necu. Jednostavno sam se zainatio. Kao mala beba. Ne zelim da "kapitalisticke svinje" na meni zaradjuju. Nemas tu HEP-a ili Plinare, tu je sve iskomercijalizirano i uglavnom te deru multinacionalne energetske kompanije, koje zaradjuju i na Nijemcima i na Svedima i kaj ti ja znam...
Vec sam se dosta ispraksirao u ovoj borbi. Uostalom hladnoca je samo jedan subjektivni osjecaj, zar ne? Uz malu pomoc duplih carapa, debele trenirke, puta dva. Jos ako ujutro doma vjezbam, sam se zagrijem i sve za pet. Kuhanje ili kucni poslovi isto uvijek dobro dodju. Doduse dobro je ako nisam bas cijeli dan doma. Najteze je sjediti za kompjuterom onda se covjek najvise hladi. Popodne i navecer sam tak i tak na poslu. Shvatio sam da je vazno sto duze odlagati trenutak kada cu prvi put upaliti grijanje. Jer covjek se brzo navikne i onda je gotovo. Nekoliko puta sam bio u iskusenju, ali sam izdrzao. Uz jednu iznimku. Nakon kaj mi se ves u dnevnoj sobi nije posusio na vjesalici ni nakon dva dana ipak sam upalio grijanje na sat vremena, no to si stvarno mogu oprostiti.
Medjutim za ovaj vikend su najavili ostro zahladjenje. Vidjet cu kako cu to prezivjeti. Ako nece biti za izdrzat...ha kaj sad... ne bi bilo pametno ni smrznut se, jer onda vise necu moci zaj.... sistem, a sistem ce sigurno lako naci neku novu zrtvu. Sutra je novi dan.
Mislim da bi se Bob Marley slozio sa mnom:
Rise up fallen fighters;
Rise and take your stance again.
'Tis he who fight and run away
Live to fight another day.
Post je objavljen 26.10.2012. u 10:43 sati.