Uskoro stiže ponovo... 31.oktobra je Halloween. Vrijeme vještica, duhova i vampira, svijetlećih tikvi i priča koje izazivaju jezu. Djeca, koja idu od vrata do vrata i viču "Slatko ili kiselo". Ne znam da li se kao takav slavi kod nas ali otkako sam ovdje i iako ne učestvujem aktivno u tome, zavolila sam način kako se ovdje slavi ovo "vrijeme strave"
Kod kuće smo na taj dan, zapravo 1. novembra slavili Dan mrtvih i obilazili grobove umrlih, palili svijeće na njihovom grobu i molili za mir njihovih duša.
Jučer me Saša upitao kako se u Njemačkoj kaze Halloween? To me ponukalo da saznam nešto više o ovome, malo sam googlala i evo šta sam našla.
Ovdje nema posebnog imena na njemačkom, i ovdje se naziva Halloween. Ali odakle potiče to ime? Svoj izvor ima u slavljenu Dana svih svetih, Allerheiligen, koji se prema katoličkom kalendaru slavi 1.novembra. Tog dana podsjećamo se na one koji su otišli i sada žive u raju, dakle kao sveci. Baš kao što mi slavimo u mojoj domovini.
Na engleskom se taj dan u pocetku zvao "Eve of All Hallows", vremenom se, međutim, naziv prilagođavao govoru i tako je iz "Eve of all Hallows", postalo najprije All Hallows`Eve", zatim Hallows Even, i napokon, jer je čovjek sklon da sve skraćuje, nastao je izraz `"Hallowe`en".
Jos prije dvije tisuće godina Kelti su ga slavili pod imenom "Samhain". Za njih je 31. oktobar bio posljednji dan u godini. Keltski svećenici, Druidi, zahvaljivali su se na taj dan Bogu sunca za dobre usjeve i ujedno proslavljali posljednji dan ljeta. Osim toga podsjećali su se na taj dan i na svoje mrtve. Samhain je bio Bog mrtvih, palila se velika vatra da se otjeraju zli duhovi i da se pokaze pravi put dušama koje su tražile mir nakon života na zemlji. Jedna legenda kaže da su se u toj noći duhovi još jedanput vraćali na zemlju da posjete svoje obitelji i da vide da li su dobro. Samo oni duhovi, koji su umrli usamljeni, bez sopstvenog doma, lutaju tu noć bez cilja i zadaju strah ljudima.
Dakle 1. novembar, koji je prema keltskom kalendaru bio prvi dan Nove godine, proglašen je prije 1200 godina, papinim dekretom kao Dan svih svetih.
A sta to sve ima veze sa tikvama? Zapravo ništa, jer predak tikve bila je repa. U Irskoj je, prema jednoj legendi, zivio jedan zao čovjek imenom Jack Oldfield. Slučajem je je on osobno zarobio vraga i pristao je da ga pusti samo ako mu ovaj obeća da ga vise nikada neće sresti. Na taj način uspio je da izbjegne da nakon svoje smrti dođe u pakao. Međutim, pošto je bio zao čovjek nije mogao da dođe ni u raj pa je lutao besciljno sve dok mu vrag Erbarmen nije darovao jednu repu u kojoj se nalazila žar uglja. Tako je Jack mogao da vidi barem put kojim je lutao.