Samo nabrzinu da napišem par riječi.
Pročitala sam:
1. „Lila to kaže“ anonimnog autora koji se potpisuje nadimkom Chimo. Radi se o blago pornografskoj priči koja je izdavaču navodno došla u četiri bilježnice, autor je navodno 19-godišnji Arap iz pariškog geta. Naizgled priča o odrastanju, ovo je zapravo priča o tragediji života u surovoj, neobrazovanoj i primitivnoj zajednici (film koji valja pogledati uz ovo je njemačko-francuska koprodukcija pod naslovom „Strankinja“. Bila sam duboko potresena).
2. Ruth Rendell: „Taština teško umire“. Alice Fielding, neugledna kćerka i nećakinja u bogatoj obitelji Whittaker, iznenadno se uda za muškarca svojih snova. Međutim, nestaje joj prijateljica Nesta pa se u maniri detektivke-amaterke upušta u potragu za njom. Čita se brzo, zaboravlja još brže. Za razbibrigu.
3. James Lee Burke: „Blues crne višnje“. Hard-boiled krimić o bivšem policajcu u Louisiani koji nakon nasilne smrti supruge upada u vrtlog organiziranog kriminala. Da se održi na površini, svesrdno mu pomaže siroče i izbjeglica iz Salvadora po imenu Alafair. Nije loše, trebalo bi obratiti malo pozornost na ovu biblioteku „Najbolji romani kriminalističke literature“ izdavača VDT.
4. Renata Salecl: „Tiranija izbora“. Uh, ovo je pravi bombon, voljela bih da imam i više vremena za čitanje i proučavanje ovih eseja. Slovenska psihoanalitičarka koja piše na engleskom jeziku dijagnosticirala je točno ono što ne valja s ideologijom liberalnog kapitalizma i iluzijom izbora koju nam servira. Odgovara na pitanje zašto smo neprestano nezadovoljni i zašto stalno želimo više i bolje. Navodno usporediva s „Doktrinom šoka“ Naomi Klein (ne znam, to nisam čitala, ali „No logo“ je sjajna).
I to je to. Počela sam čitati „Naciju zaduženih“ Ivana Burića, ali mi se čini da je neću uspjeti dovršiti tijekom ovog vremena jer je prilično tehnički pisana, pa bi trebalo poznavati osnove teorije sociologije da bi je se moglo razumjeti (iako je nedvojbeno da su i sami zaključci ove knjige u najmanju ruku provokativni). Naime, tko može odgovoriti na pitanje zašto smo se tako blesavo zaduživali kroz sve ove godine?
Još jedna obavijest: Vijenac, izdanje od 06. rujna 2012. godine donio je kao temat broja „Krimić i njegove junake“. Za Vijenac su tako pisali doajeni hrvatskog krimića, i to Goran Tribuson i Pavao Pavličić, govorilo se o Čapeku kao piscu detektivske priče, o velikom Raymondu Chandleru, o Zagorki, i o Sherlocku Holmesu, dakako.
Konačno, obavještavam svekoliko pučanstvo da sam u procesu čitanja „Povratka zeca“ Johna Updikea („Rabbit Redux“, za neupućene). Kad bude kakvih posljedica tog procesa, prvi ćete znati.
Post je objavljen 22.10.2012. u 19:30 sati.