izbaci sve stvari kroz prozor
nek ih nosi...
(kako koju, što ih već inače odnosi)
život
izbaci ih i ne žali
čak i ovu bilježnicu u koju pišeš
prilično kasno
sjedeći u jedanaestici, okrenuta unazad
kraj vrata
(u kojoj odlaziš od njega)
nju
kad iziđeš baci u vis
neka zaleprša, otvori se nebu
a slova,
nek se prospu
pa nek po njima gaze ljudi
operi oči,
kuglicu po kuglicu,
dobro ih ulašti, da se
sjaje
kao što si to
(sjećaš li se?)
činila s voćem kad si bila
dijete
i prestani žmiriti
Post je objavljen 22.10.2012. u 18:48 sati.