Pregled posta

Dajte mi komad oktana svetog. Auto je i majka i dijete.

Sitne životne radosti život znače. Vozio sam Renault 4 od 2004. do negdje 2007. Prodao kola za bagatelu, nisam imao novaca za održavanje, sasvim iskreno. Auto je skupa stvar. Okej, prema nekim novim kolima, Četvorka je bila relativno jeftina za održavanje. Ali jednostavno, ili se ima, ili se nema. Tada, 2007. nisam imao za auto. Iskreno nemam ni danas.

Dobar dio ljudi je pretjerano zaljubljen u svoj auto. Paze ga više nego životnog partnera. Dio ljudi, pak, panično se boji vožnje, čak i ako imaju vozačke dozvole. Ja sam bio neka sredina. Meni je auto vrlo, vrlo, vrlo drag. Ali da izvršim harakiri ako se nešto dogodi ili da vadim nož dok me budala na parkiralištu ogrebe (a ima takvih previše), nije bio moj stil.

Najveću sam kvrgu, mladenački glupavo, dobio kada išao gledati, može li se pošteno leći kada se spuste zadnja sjedišta, jer mnogi tvrde da u Četvorki ima rauma za tako nešto. Da, da, da. Sad su mnoge grešne glave imale sasvim drugačiji pristup ovome. Išao na neki ludi tulum u Prigorje, pa sam rekao da ću spavat u svojim kolima. Malo teže. A vi perverznjaci, srami te se. :D

Taj auto je bio genijalan, jer se s njim nisi mogao prevrnuti ili nešto slično. Jureći po noći, baš na taj tulum u Prigorju, sletio sam s ceste s tim autom, malo se prodrmao, jer sam promašio zavoj (trijezan, ali ne vidim baš najbolje po noći), vratio se na cestu i nastavio mirno voziti. Putnici u vozilu su se pogledavali, ja sam se pravio blesav, a ono, loša cesta, vidite kak se trese. Naime, kupiili smo ljude, pa smo vozili smo formule od željezničke stanice, a ja došao prvi s najstarijim i najsporijim autom. Dani ponosa i slave. Mislim, bio sam vođa kolone, ali svi su rekli, čim se maknemo, mi ćemo tebi prestić. A nije da nisu probali. Autu nije bilo niš. Valjda jedino s terencem se to još može napraviti. Valjda zato i vole Četvorku po Zagori i brdskim krajevima.

Ljudi su često imali amandmane, a redovno su se vozili. Zašto imaš tako stari auto? Ti mi kupi novi. Ne može ići brže od 120? Mislim možemo se ubiti i u niskoj brzini, ako netko naleti na nas. Zakej ovo, zakej ono. Doduše, ja jesam takav tip osobe koja jedva čeka da odgovori na tako nešto. Ali, kako su ljudi bili nepravedni prema tom autu. Uvijek smo došli svagdje na vrijeme, sjedišta su bila ugodna. Slavenskom nezadovoljstvu nikad kraja.

Kada sam ostao bez auta, onda je krenula kuknjava. Pa zašto nisi ostavio auto? Nemam novaca. Pa baš je bio dobar? Zaista? Sad ti je dobar. Doduše, meni je falio i fali mi najviše jer ne mogu više sjest u kola i ispuhat se na nekoj sporednoj cesti, usput otkrivajući dijelove Zagrebačke županije za koji nisam ni čuo. Iskreno, fali mi to, fali.

Jednoga lijepoga dana, kada ću imati sredstava za kola, htio bih voziti ove automobile. Ja nisam stručnjak, ne vozim auto s kožnim rukavicama, nisam tip koji će 20 minuta pričat o ovjesu, garant postoje nekakva vrhunska kola koji članovi dopisništva Autokluba s Hrelića više cijene i slave kao ultimativna kola. Ovo su automobili s kojima sam ja nekako povezan, možda čak više i mentalno.

Volkswagen 1300 Buba


Može biti sarajevska, ne mora biti sarajevska. Stari od frenda je vozio bijelu sarajevsku Bubu. Mislim da je bila 1200. Zavolio sam taj nezgrapni auto. Pojedini automoto fanatici se kunu da motor, kao takav je grozota, ali mislim da je tu riječ puno više o sentimentu. Zvuk motora koji se čuo s početka kvarta, htio bih si imati bubu. Onako doći na neko fensi-šmensi mjesto s tim starcem i podjebavati postojanjem sve koji odplaćuju 800 000. ratu kredita za svoj precijenjeni auto. Voziti se, pustit si Beatlese (ako uopće bi imao radio), biti nostalgični baja i hvatat sentimentalne ženske.

Lada Niva


Legenda glasi da Rusi šalju u eksport najgore Lade Nive. Vrlo je zanimljivo slušat vozače toga auta. Svi se slažu da dok ga kupiš, da treba rastaviti i sastaviti, sve zategnut. Dio ljudi pak ima sajndefelovske priče kako su usred neke zapizdine ostajali bez pogona, kuplunga i sličnoga, dok se drugi ljudi kunu da su po Velebitu vozili po snijegu, kiši, magli, blatu, te da je nevjerojatno što taj auto može podnijeti. Najsmješnija stvar da sam se vozio samo jednom u Nivi. I to autostopom i Nivi od HRZ-a. Auto koji me vrlo privlači. Ljudi kažu da bi pasao uz moju ličnost.

Wartburg 1.3


Sad su neki umrli od smijeha. Riječ o klasičnom Wartuburgu, ali postoji kvaka, motor je od Golfa Jedinice. Jednostavno, ovaj istočnonjemački produkt vuče me i nevjerojatno privlači. S njim bi se još više kaosa moglo praviti ispred mondenih mjesta. Moj bivši susjed i jedan od mojih sada isto bivših dekana furao je Wartburg 353, dakle klasični dvotaktni, bio je crvene boje, s kojim se znali često drmat do naše župne crkve. Simpatičan auto. Onako socijalistički. Zna se naći pokoji model 1.3 iz 1990. i 1991. na Njuškalu. Ima neke crne ironije da je sveučilišni profesor furao Wartuburga. Da mi je nabaviti jednoga i biti glavni luđak u kvartu, uz pokojeg vozača Fičeka, kojeg bi isto mogao lako voziti. Jedino, kad razmislim, servis bi bio zajeban.

G-klasa/Puch G


Kaj bum, kada mi se sviđaju džipovi. Ovo je stvarno vozilo za puni žep. Sve ih manje vidim po zagrebačkim cestama, a vrlo vjerojatno idu po cesti, kada je ne idem, nekada ih je bilo dosta. Ponos njemačke (okej, "austrijske") autoindustrije, prava vojnička kola za preseravanje i zavođenje sponzoruša (zato bih ja Puchovu verziju, iako je to isti auto). Mene neopisivo podsjeća na osamdesete. Imao sam čak tri G klase Matchboxa kao klinjo, muriju, gorsku hitnu i još nekakvu službu, valjda vatrogasce. Ne možeš ti zeznut dječji mozak. Ako sam ja kao petogodišnjak rekao sam sebi da ću ga vozit, onda ću ga voziti. Da izveo revoluciju i nacionalizirao koji tajkunski primjerak. Doduše, onda ću imati vozačicu. Plavooku, plavokosu Hercegovku.

Audi Quattro


Ponos i dika osamdesetih. Mislim, vozi ga Gene Hunt. Obožava ga Jeremy Clarkson. Ja sam sanjario o ovome autu podosta. Da dobro, gdje ćeš ga voziti u Hrvatskoj? To su reli-kola, a ti bih se po zelenom valu vozikao. U ovoj ki-bi-da-bi listi, ja imam para. Dakle mogu si iznajmiti Grobnik i ludovat po njemu. Mogu jurcat po autocesti, plašit starce po zagorskim bregima, po Sljemenu se vozikat, ono ludovat do mile volje.To je Audi Quattro.
Audi.
Quattro.
Popravak dođe kao novi gradski auto. Ali zašto ne sanjariti.

Kaže moj dragi prijatelj iz osnovke da sam ja čovjek za njemački auto. Štogod da to značilo. Hm, kada vidim ovu listu, čovjek me očito dobro poznaje, jer na listi su 4 Nijemca (kašlj, kašlj, 3 Nijemca i "Austrijanac") te jedan ludi Rus. Što je ono rekao Miljenko Smoje, da je čovjek beštija koja piše? Nadopuna. Čovjek je živinče (A.S.) koje piše, sanjari i vozi.

Pero Panonski.


Post je objavljen 22.10.2012. u 16:56 sati.