Marketing
Sindikalni skup Gradac 2012
Tri dana na j(t)užnijem dijelu Hrvatske. Na putu smo vidjeli požarom poharane površine, snimljene su, ali ne stanu na blog u konkurenciji oko 200 ne potpuno mutnih fotki. Potpisujem tvrdnju Vinka Filipovića koju je zlobnici vele dokazao i vlastitim primjerom da je od sindikalne scene u Hrvatskoj gora samo politička. No oni koji zbog toga likuju ne kuže medijski ispranim mozgovima da time potpisuju i budućnost svoje zaposleničke bijede.
Skup nije bio beskoristan, u neformalnim razgovorima se moglo puno toga saznati. A bilo je tu i ljudi koji i nisu potpuno dosadni i bez znanja i iskustva od apsolutno dominantnog sindikalnog vođe u istina tužnoj konkurenciji Krešimira Severa :
prepotentnog al sveznajućeg stručnjaka za radno pravo Viktora Gotovca :
poznatog prosvjenog blogera s misijom Dalibora Perkovića...
Tu je i sjedila iako nije znala odgovoriti ni na jedno pitanje ministrova izaslanice ("ne mogu vam to reći, znate, ja nisam nikad radila u školi" ili "mislim da to nije normirano, na može se sve normirati.")
Jaku blogersku scenu među sindikalcima je predstavljala i naša draga pjesnikinja Vitae
Skup je bio dobro posjećen mada kako smo konstatirali u usputnim razgovorima socijaldemokrati uspješno završavaju uništavanje sindikalne scene. Nismo se mogli složiti da li je to počelo kad je HDZ kupio većinu sindikata čije leadere ne plaća članstvo nego vlada odnosno svi mi te ih onda počeo ucjenjivati ili jednostavno sindikati takvi kakvi jesu jednostavno ne mogu izdržati prvu jaču kampanju neke od proturadničkih vlada. Činjenica je da je jedino područje u kojem je više od polovice, doduše tijesno više, zaposlenih sindikalno organizirana prosvjeta, no očito da taj bastion neće biti teško srušiti, nek je nama naše televizije i javnih medija.
Nisam više netko među sindikalistima, osjetio sam zakulisne igre i pokušaj uvlačenja u kaljužu ali mi svejedno malo žao. Mene ipak ohrabruju prepotentne izjave vladajućih da žele komunicirati ne sa sindikatima nego s narodom, nova mladost će ih ubrzo pomesti s kompjutorima, a da im ništa neće biti jasno. Guštao sam u druženju s nekoliko ljudi koji nisu u grču sistemskog ludila, a nekolicina je uvijek dovoljna, kako je još i Castro dokazao, za nužne promjene. Jedini tužan trenutak sam doživio kad me je sindikalni balavac u usponu pitao, kad je vidio da snimam tajnicu sindikata, jesam li ovlašten u tom. No vjetrovi promjena će odjebati valjda i štrebere i njihove kretenske zakone.
Uh, skoro zaboravih jednu pojedinost, bit će još barem jedan post o ljepoti, ajd da vas vidim lingvisti, mjesta koje se zove Gradac, navečer smo imali muziku uživo, sindikalcima je svirao i pjevao ravnatelj lokalne škole, u najmanju ruku zanimljivo ako ne znakovito.
I za konačni kraj danas da lakše probavite post, meni je pomoglo nakon razgovora s onima koji ništa ne čuju, a nisu nagluhi poput moje skromne neznatnosti :
Post je objavljen 22.10.2012. u 08:52 sati.