Marketing
Dionice i gornje police
I uistinu nikada nije postojao samo jedan put,
ali ja sam uvijek znala koji je najviše moj.
Ljetos...
- Mama što je to "dionica?"
Pogledam ju u retrovizoru i dok prevaljujemo dvjestodvadeseti kilometar bez prekida, kažem:
- Dionica je neki dio puta koji prevaljuješ.
- Ma ne ta dionica. Nego... znaš ono... kad kupuješ dionice.
Začudim se jako... otkuda baš dok svladavamo drugu dionicu, to pitanje o desetim,
a onda mislim - pa da, baš to i je logično pitanje za nju, jedino ona će dok vozimo prema jugu
pitati o dionicama koje nemaju veze ni s jugom, ni sa sjeverom, a pogotovo ne sa mnom.
U nadi da neću skroz fulati kažem:
- To je kad recimo kupiš neki dio neke firme ili tvornice ili nečega... recimo možeš kupiti dionice Kraša -
ovdje znam da sam joj maksimilno približila -
... i onda ako Kraš dobro posluje, onda i ti zarađuješ, a ako ne - e onda si i ti u gubitku. Tako nekako.
Razmišlja neko vrijeme pa pita:
- A čije bi ti dionice kupila?
Odgovaram momentalno, meni nikakvo razmišljanje tu ne može pomoci:
- Pojma nemam.
U tom času on skida slušalice, a ja i na svom mjestu vozača vrlo dobro čujem Green day i njihov Holliday,
pa shvatim da se odabranim decibelima ipak nije izolirao od nas na zajedničkom odmoru,
jer su decibeli evidentno prigodni, a i jedini racionalni um u obitelji se momentalno uključuje u financijske strategije,
točno na mjestu na kojem su tren prije dva potpuno iracionalna nemoćno stala.
Rokerski mrtav hladan kaže:
- Ja bih kupio dionice od Algoritma.
...
Smijela sam se preostalih sedam dionica i 217 kilometara.
I ok... govorimo o dečku koji me je dan nakon što je progutao čarobnjačku sedmologiju nazvao u ured
i obavijestio me kako je baš presložio knjige po policama,
i da su od danas na gornjoj polici Algoritmove, a na donjoj sve ostale,
i da je na toj gornjoj sada točno tisućuosamstosedamdesetišest strana,
da bi me onda me nazvao još jednom... pola sata kasnije - s korigiranim izvješćem,
jer je maloprije "pogriješio u zbrajanju", pa još rekao "oprosti ako sam te zbunio mama",
jer tko to može znati što sam ja s tom po život bitnom, a krivom informacijom u međuvremenu započela valjda...
mislim, tko to može znati...
I koji sada čita neku trilogiju... koja spada na gornju policu ofkors,
čita toliko udubljeno da ne diže glavu ni na moj sedmi poziv,
nego samo da bi mi sa žaljenjem rekao da je šteta što i to nije sedmologija.
Eto o tom dečku govorimo.
Ali svejedno...
Ma koliko Algoritam bio potpuno nenadčitljiv u njegovom odrastanju,
ma koliko bio na najgornjoj polici.
mama je ipak mama, a ja čitam s rokerskog lica i ono što mi ono ne kaže,
a u ovom slučaju se nije čak ni trudilo sakriti svoju misao.
Prije nego je uronio u svoj intimniji Holliday, D. mi je kulerski namignuo u retrovizor.
Jer ja ću uskoro useliti na njegovu gornju policu.
tessa k
Post je objavljen 22.10.2012. u 06:35 sati.