Marketing
Hunde, wollt Ihr ewig leben?
Nek se ne uvrijede.
Jer to bi me koštalo.
Ali, ako ćemo staviti lijevu nogu u hladnu vodu, a desnu u toplu, pa vrh jezika izbaciti van desnog kuta usana, poput rođenovog mislioca (sretnici među Hrvatima tako dosegnu i do mineralima bogate nosnice, čujem)... - svakako nama nije bed niti radi Čačića Milanovića Keruma Bandića Bernardića Jakovčića Friščića Rollsa Roycea Vrabecke Mojzešice Kosopice. Parage Granića Žužula Dropulićke Bajića Gredelja Đodana Vukovića. Prije da je nama bed radi geopolitičkog usuda i periode ekonomske s(L)inusoide, da smo zgurani između Une i Medvednice. Čikole i Dinare. Omble i Sv. Ivana. Da se spoji autoput do Cavtata i probuši Medvednica, pa razbježali bi se ko žohari na svjetlo. Zato je to. Ne bi prezident i prajm minister imali kome govoriti, da nas nema, jerbo smo odmaglili ispod Sljemena i za Crnu Goru. /Teta Rezika, prosim, ugasite svjetlo, kad i vi krenete.../
Uz eksplicitno divljenje toponimima i bezuvjetni respekt žoharima, navedene persone ljubazno molim da ostanu vezani i da se ne nađu uvrijeđeni, jer ja penezih nemam, a hebat' se znam. Pa smo si po SWOT-u kvit-kvit.
Naime, kajjje.
OK, ne smijem imati erekciju kad me murjak/ica zaustavi, jerbo mu mi se naplatil jer da ga vrijeđam (ona bi se dala navleć morti). Ne mogu niti riskirati komunikaciju sa politikanerima, jerbo ako su puničasti tipovi, uvrijedit će ih, ako velim gospon a oni su gospođa, ili ako velim Hercegovac a on/a Hercegovac. Mislim, lako se ljudi uvrijede. Veliš nedepiliranome da je dlakavac, odmah imaš administrativnu zabranu na plaći. Neki, recimo, antropolog, točno zna da su stari Asteci imali pogrdnu gestu, kojom su sugovorniku treptanjem davali do znanja da je - sfinkter. Pa ti, prika, trepni policajcu. Ili ministru. Premijeru. Dakle, uvredljivost je kliskija od Posljednjeg tanga u Parizu u sceni maslaca od kikirikija (slično besmislen izum kao i briselsko zakonodaviteljstvo, samosebisvršno), i svi znamo kraj. Oba kraja. Jer svaka poštena kobasa ima dva. Pušimo oba, ol inkluziv.
Ali, ako ovi tamo gore svi skupa, pun ih teretni vlak, ipak u periodu od dvadesetak godina jesu imali cajta, stvoriti slobodu iznad one, da smo sakeri i mediokriteti i objekt odljeva mozgova.; ako su mogli – a jesu - držati nezaposlenost u nekom prosjeku ovog kontonentoškoja, na kojem kao starosjedioci živimo, ako su mogli – a, pogađate, jesu - privući pokojeg investitora, koji bi ipak afirmirao ove prostore oblika anoreksične kiflice; ako su mogli – vidi prije - spriječiti par desetaka tisuća fejk diploma, doktorata, oriđiđi plagijata Pitijespija, pronevjera, privatizacija, prebjeganstava, podtepišanja - - nemamo li se mi, nas par milijuna, pravo naći uvrijeđeni?
Od koga se i kako naplatiti? na koncu, jamče li nam Oni svojim temeljnim kapitalom polit-pod-uzetnika, ili... je i to... deset kuna... uriniranja u vjetar... ?
p.s.
„Hunde, wollt ihr ewig leben?!“
Post je objavljen 21.10.2012. u 21:40 sati.