Marketing
Čajanka s vanzemaljcima
Ima dana kad mi ritual ispijanja jutarnje kave posluži kao odmor od razgovora, kad se ustoličim pred računalom i surfam, čitam, zaustavljam se na svojim internetskim postajama i komuniciram u tom okruženju.
Druga je vrsta tog rituala ona koja protekne negdje u gradu, u druženju i razgovoru ugodnom, a za lijepa vremena produži se i na šetnju gradskim ulicama. To su trenuci razgovora o svakodnevnim događajima, situacijama, doživljajima.
No nešto je sasvim treće, recimo, večernje ispijanje čaja. Teme takvih razgovora znaju biti ipak malo neobičnije od onih jutarnjih. Tako su se nedavno za vrijeme jednog takvog ispijanja čaja odjednom pojavili vanzemaljci.
Kao što to obično biva – nemam pojma kako i odakle, ali priča je počela. Jesu li vanzemaljci dobri ili zli?
Po dobrom starom običaju, moja se predodžba odnosila na to da vanzemaljci ne moraju biti zlikovci koji žele uništiti i zatrti ljudski rod. Filmska industrija obično ih prikazuje kao zločeste dečke protiv kojih se bori kakav slučajni ili namjerni ovozemaljski junak koji spašava svijet. Naravno, kao što reče moj sugovornik, to je zato što u takvom svijetu filma (samo filma?) očito ne bi bilo toliko zanimljivo da nisu bad guys.
Dobro, to je film. I filmska je predodžba očito u mnogim stvarima utjecala na doživljaj vanzemaljaca kao nekakvih zlih i pritom ružnih kreatura. Uvijek ispadne da ja imam romantičnu verziju, ali, baš ta varijanta "ružan i zao" tipična je romantičarska. Samo da uđe u zapisnik.
I onda, čim se negdje na ovom planetu spomene kakav trag pojavljivanja vanzemaljaca ili bilo čega što je povezano s njima, eto odmah pucačine. Obrana i zaštita, najviši stupanj pripravnosti, sigurno nas napadaju.
A tko kaže da je njima do ratovanja? Što ako su daleko inteligentniji i po svemu napredniji od Zemljana? Možda oni zapravo umiru od smijeha kad vide koliko se ljudi uzvrpolje kad se dogodi štogod neobično, kad samo naslute vanzemaljce - pa bi odmah ratovali. Možda su na takvom stupnju razvoja da nas doista samo proučavaju i smiju se ljudskoj umišljenosti, uvjerenosti u vlastitu superiornost i nenadmašnu inteligenciju.
Moj sugovornik opisao je drukčiju mogućnost. Što ako su iscrpili sve resurse na svom planetu, ako traže pogodno mjesto za novi život? Odgovara im Zemlja. Pitanje je jesu li za samostalan život ili za suživot. A ni taj scenarij nije nemoguć.
Naravno, pokazalo se da ja u svom stilu zamišljam male zelene kao hipije s cvijetom u kosi. Moguće. Napokon, moja su dva najdraža vanzemaljca Alf i E.T.
Izvor
Izvor
Zanimljivo je još nešto u cijeloj priči – kako god smo u razgovoru zamišljali ta vanzemaljska bića, nitko nije negirao mogućnost njihova postojanja. Kao da je samo pitanje vremena kad će se pokazati čija je predodžba bliža istini. Možda se dogodi i čajanka s vanzemaljcima.
A časna riječ, bilo je to večernje ispijanje čaja. Samo čaj, bez bilo kakvih drugih sastojaka. I nije bio od bunike.
Post je objavljen 21.10.2012. u 10:42 sati.