Što je u čovjeku nebesko?
I koliko zemaljskog u sebi nosimo?
Zašto je tijelo kruto i vremensko
Za minut života mi oduvijek prosimo?
A svaka je stanica svemir u malom
Živi svoj život kroz zajednički rast
Puni se svjetlošću, ljubavlju, zahvalom
Uz radost i nježnost kroz život će cvast.
Buja, lista, daruje plodove
Duša putuje do stadija zrelosti
Tegobe i bolesti možda je pogode
Sve je to dio duhovne cijelosti.
Kao u košnici gdje meden prah se pravi
Sve vrvi i diše, ritmom se kreće
Zemaljski život svoju nebeskost slavi
Čovjek je prepun zdravlja i sreće.
Kroz krunsku čakru upija zvjezdani prah
Korijenska mu nudi zemaljsku hranu
U otvorenom srcu ne postoji strah
Kad udahom unosimo svjetlosnu pranu.
Koliko u čovjeku nebeskog ima
Toliko u sebi i zemaljskog nosi
Uz radosnu zahvalu sva ljubav se prima
Svjetlosni zagrljaj pjesmom prenosi.