Marketing
Ona od plamena
Ostavi se mojih zvijezda,
čuješ li,
ne puni mi vrčeve medom!
Možeš mi brisati pjesme,
zatvarati usta,
spaljivati knjige,
utišati svako slovo,
izbrisati baš svaki mi zvuk .
Zgasnuti će tvoje zvijezde
kojima me želiš ugrijati,
pred sjajem moje vatre!
A ja ću napisati bezbroj pjesama
istoga naslova,
objavljivati slova kao luda,
pamflete moje prezrene nježnosti!
I pjevati, o da i pjevati.
Otkrit ću ti svoju vatru
kojom gorim po trgovima,
bezimenim gradovima.
Molila sam Boga za nju,
za tu vatru,
da se na njoj mogu ugrijati
i beskućnici onih dana,
upalila bih je ispod mostova,
i svim onim prezrenim,
postrojenim ljudima po autobusima,
koji kupuju precijenjene karte,
cijeloj vojsci gladnih,
kojima mašu radnim knjižicama.
Ne šapći mi lavandasto!
Ne uspavljuj me!
Svaka moja zora čijim se rumenilom
umivam,
može se preokrenuti u vatrenu stihiju.
Previše je zlostavljanja
mekih i uviđavnih ljudi,
koji kulturu nose kao dio svoga tkiva,
ne razmečući se,
ne imajući nikoga da se pobrine za njih,
već samo svoje znanje i svoju finoću,
predmet poruge i nerazumijevanja.
Previše je toga,
i ja ne mogu samo mirno stajati.
Ne, ja neću biti blaga,
neću biti nježna,
(nježnost je davno prezrena osobina),
neću se ponašati damski!
Uperit ću svojim vatrenim prstom
i spaliti svakoga tko me
uzima zdravo za gotovo,
( neću biti niti zdrava, niti gotova),
kao nešto
što se podrazumijeva.
O, vidjet ćeš ti
da i cvijeće
goloruko
gori.
Post je objavljen 20.10.2012. u 20:51 sati.