Marketing
Ona od plamena
Vidi plamićke,
tinjaju cijelom dužinom
mojih izmučenih ramena
danima
stvarajuć mi jezu pokreta,
trnce osjeta,
i nakrivljena usta u nešto nalik
osmijehu.
Gorim
nasred trga
dogorijevam,
i dok prije sam se
razumno gasila
pijeskom, pijenom, vodom,
sada se umišljajno zapaljujem,
gorljivo.
Vidi samo
kako sjajna je moja vatra
i moj dah već gori!
Bože, ovaj put, samo ovaj put,
ne daj mi da pobjeđujem ljepotom,
radije neka se boje,
mene i moje okrutnosti!
Bože,ovaj put, samo ovaj put,
izbavi me od mene same!
Ta njima je smiješna moja nježnost,
zar ne vidiš?
Pravedno je da umre,
životno je pravedno i prirodno,
da nešto mora umrijeti
kako bi ono drugo moglo
bujati i rasti.
Tako će morati umrijeti
i moja urođena blagost,
i moje svekoliko razumijevanje,
kako bi mogla izaći iz mene
sva ta vatra,
sav taj nagomilani bijes,
i želja da pobijedim ljepotom.
Ne,
neću biti blaga,
i ne želim više razumijeti,
i želim bez imalo dostojanstva,
i nimalo damski,
i bez trunka ljepote,
prstom spaliti
svakog tko me i u jednom trenu
zdravo za gotovo uzeo
kao nešto
samo po sebi razumljivo.
Post je objavljen 18.01.2009. u 20:03 sati.