Teško mogu zamisliti neku stvar koja se s vremenom ne mijenja.
Pomiren s promjenom mora biti svaki čovjek koji prati što se događa oko njega (njemu je prvom jasno).
Nitko nikad ne kroči u istu rijeku (na isti način) i tok je vječito drugačiji.
Kako god bilo, ne smije se biti previše pesimističan. Treba se biti samo realan.
Hladnoća realnosti nas neće prevariti i nećemo očekivati nešto što ne možemo dobiti.
U našim rukama će se naći baš ono što smo zavrijedili.
Ako dugo ne obraćamo pozornost na nešto, velika mogućnost je da će se to promijeniti.
Promjena nije uvijek ugodna i mogli bi biti razočarani.
Upravo se to događa onima koji misle da su savladali osjećaje.
Upravo oni pate (u blažem slučaju se može reći da su začuđeni) ako je nešto onako kako nisu zamišljali.
Bijelo postaje crno, dugotrajno postaje kratko pa čak komplicirano postaje vrlo jednostavno.
Moram priznati da ne mogu to pratiti i da se osjećam čudno.
Možda se osjećam samo prevareno.
Postoje bića koja se većinom ravnaju po onom što nije očito i koja bi radije zamislila nešto pa smatrala to istinitim nego prihvatila istinu.
Istina mora biti jednostavna i jednostrana jer nešto što je komplicirano i maglovito postaje sve sumnjivije.
Zašto se ono što je ispravno ne bi moglo izreći jednostavno?
Postoje bića koja će biti svoja imena i osjećaji. Postoje bića koja vole prevrtljivost postojanja i koja će zatvoriti oči.
Bića koja ne mogu razumjeti svijet koji nije gledan očima svoje sebičnosti.
Postoje bića koja će biti sretna samo ako nastave živjeti. Jeftino i jednostavno.
Usamljen sam. Otvorio bih oči. Umro bih ako treba.
Post je objavljen 20.10.2012. u 02:55 sati.