Kako to obično biva jesen u Osijeku je vrlo dinamična. Vrijeme za potamaniti sve misaone crve koje bi jedan birač mogao imati po pitanju: Što se popravilo u mome gradu?
Recimo kad pošteni stanovnik slobodnog kraljevskog grada Osijeka vidi raskopane ceste po inerciji zaplješće ručicama. Jer kao nešto se radi. Istina stotinku kasnije isti taj pošteni stanovnik osvrnut će se oko sebe i ne vidjeti radnika.
Potencijalno objašnjenje je da su radnici jeli sendviče s pokvarenom salamom i kolektivno završili na zaraznom zbog salmonele. Ili se pomiriti s tim da se u gradu ama baš sve razvali u dva dana, a krpa u dva mjeseca (ako ste baš jako sretni pa nadolaze izbori i treba potamaniti crve sumnje u vlast).
U silnom zanosu radnici po nečijem nalogu potamane i koje drvo. Da jedno...potamane oni i drvorede jer zbog ovih i onih projekata drveće postaje fejk i nebitno te samo smetnja akceleriranom razvoju grada. Za one koji ne znaju akceleracija može biti i negativnog predznaka.
I tako potamani se drveće i ljudima u glavnini to nije pravo. Bila jednom jedna Varšavska, zar ne? Kome se u toj situaciji žaliti? Pisati peticije? Vezati se lancima za ugroženu drvad? Slika mog grada koja se pretvara u betonski labirint podsjeća na dizajnerske stanove koje vidite na slikama kataloga. Krasno u teoriji. Opaska autora: Ne živimo u teoriji.
Ljudi su bijesni i nadrkani jer je sve razvaljeno, jer se nema gdje proći, jer obilazak nekih dijelova grada pješke traje otprilike kao da idete u Levanjsku Varoš, jer skoro nećemo imati drveća pa će neki umjetnik postaviti željeznu skulpturu koju će nazvati „Drvo“ da vide djeca kako je to nekad bilo.
Odaberite sami.
Činjenica je da se nemate kome žaliti ili da preciziram, žalite se vi slobodno, ali od tog nema vajde. Žalila se ja tako jednom prilikom. Pisala mailove na sve udruge i ministarstva koja bi se mogla osjetiti prozvana.
Jeste bili kad u poučnom parku Bizik? (Što je uopće poučni park? Čitam Pravilnik o osnivanju i radu zooloških vrtova i toga nema. )
Moje iskustvo je bilo vrlo traumatično. Sjećam se toga kao dijete, išli smo sa školom i sad se ne mogu sjetiti je li to zbilja bilo tako i tad pa ja nisam kužila ili su vlasnici inspirirani tko zna čime malo pojačali ponudu van svake pameti.
Zadnji put kad sam bila tamo ja sam cijeli posjet proplakala. Ljudi su me gledali pomalo čudno, ali bolio me falus za to što će tko misliti o meni. Dakle gdje su se razišle moja i njihova stvarnost?
U činjenici da smatram mučenjem životinje kad jaguar ima kavez koji je manji od moje sobe, a da se razumijemo nemam 200kvadrata osobnog prostora na raspolaganju. Kad vidim lava koji ne riče da demonstrira silu ili zašto to već rade svakih 10-15minuta nego svakim udahom rikne vjerojatno zato jer jadna životinja drugo i ne može. Taj je nesretni lav nešto najtužnije što sam ikad vidjela vjerojatno. Izgledao je toliko depresivno i slomljeno. Jednostavno uništeno.
Kao da to nije bilo dovoljno na izlazu prolazim pored kaveza u kojem je lisica. Istina u odnosu na lava u vrlo prostranom kavezu...u kavezu su dakle bile tri letve postavljene u obliku slova U, jedna horizontalno, dvije koso sa strane i po njima je ta lisica trčala hipnotizirano preko tih letvi kao njihalo. To nije izgledalo kao igranje ili neka zabavna aktivnost nego kao životinja koja je umjesto na prostoru od 100km zatvorena u gajbu i sad shizofreno leta s jednog kraja na drugi jer će uginuti ako stane.
Moja pisma su sva redom završila u upravi Vodovoda jer sam se jedino njima mogla žaliti. Bilo je ljudi kojima sam to pričala pa su rekli nešto u stilu valjda vlasnici vole životinje, a nemaju uvjeta držati ih. Ajd nek ih malo manje vole. Zbilja. Ako nemaš uvjeta držati jaguara ne držiš ga. Mene osobno fasciniraju recimo slonovi. Jel ja držim slona u svojoj sobi? Ne. Gledam ih na National Geographicu.
Po kojoj zakonskoj osnovi oni drže divlje životinje? Meni kad netko kaže poučni park bi rekla da je dozvoljeno držati domaće životinje, neku omanju divlju živinu. Što je sljedeći korak? Žirafa koja će biti u kavezu za lisicu,(jasno nakon što lisica presječe vene na pileću kost koju je naoštrila poslije večere) ali će joj protezati rešetke gore da prođe glava? Slon? Nosorog? U jezerce sa zlatnim ribicama će se baciti pola kile soli i orka? Kome se žaliti? I što takav prizor uči dijete? Da je oke držati životinju ne samo zatvorenu van njenog prirodnog okruženja nego ju zatvoriti tako da neminovno poludi?
Nedavno sam čula kako je ženu za lice ugrizao zlatni retriver. Prvo je bilo sveopće zgražanje pa kako pa šta je bilo, mora da je pas bio bijesan i tako to. Onda sam čula i ostatak priče. Psa su držali zatvorenog u boksu u kojem se nije mogao ni okrenuti, nisu ga šetali ni puštali van. Kad ga je njegova gazdarica došla nahraniti životinja je podivljala i ugrizla ju. Osobno i nisam iznenađena. Mislim i da je bio preblag.
Genijalno mi je bilo u ime umjetnosti kad je „umjetnik “ ili u mom rječniku dabogdacrkosmećesadističko izgladnjivao psa danima na očigled svih posjetitelja muzeja. Svaka čast ljudskoj vrsti, uvijek me uspjeva iznenaditi razinom humanog ponašanja koje demonstrira. I prije retoričkog spina da se muče krave ili svinje ću uskočiti s istom forom koju mi ljudi uvaljuju kad pizdim zbog borova koji rastu po 6-7godina da bi ih netko držao u svom stanu oko Božića 6-7dana i onda bacio van sa smećem. To je njihova svrha zar ne?
Mogu se pomiriti s tim da se životinja ubije zbog hrane. Osobno to neću raditi, ali kao postupak ne osuđujem. Gladan lav sigurno ne bi razmišljao je li opravdano pojesti. On bi ubio i pojeo. Bez namjere i pripreme. Održavanje na životu. Opravdano mi je recimo jesti tuljanovo salo i nositi krzno na Arktiku. Sa špinatom bi vjerojatno bio vrlo brzo duboko smrznut. I u lanenoj haljinici rakođer.
Zadovoljenje vitalnih potreba smatram opravdanim za određene postupke. Ispunjavanje osobnih fiks ideja nije jedna od njih. Kad čovjek ubije tigra to je sport. Kad tigar ubije čovjeka to je krvoločnost. Treba li bolja definicija ludila?
Evo je, društvo u kojem ništa ne valja, ali se nikom na to ne možeš ni požaliti u smislu da ta žalba može rezultirati popravljanjem stanja. Mislim da ću ostavljati post it papiriće okolo s žalbama. Pa možda dođu do nekog tko ima ovlasti i volje riješiti ih. Ionako sam ja reply-girl. To mi je svrha.
Post je objavljen 17.10.2012. u 21:25 sati.