Gradski Radio Trogir (95.6 MHz) - Utorak 30.10, 2012 u 19:10 sati
Khan – “Space Shanty”
Sljedeci utorak predstavljam jos jednu Canterbury grupu, grupu Khan i njihov jedini album “Space Shanty”
Emisija ce biti iznimno kratka, jer ovaj album nema svog prethodnika, a ni nasljednika, ukoliko ga ne trazimo u prvom solo albumu Steve Hillagea, “Fish Rising”..
Ovaj album predstvalja Steve Hillagea u novom svjetlu, kad definitivno zaokruzuje svoj stil i uvodi Canterbury space rock u muziku sedamdesetih.
Budite na valovima Gradskog Radija Trogir u utorak, malo iza sedam uri i poslusajte emisju Music LP-Underground.
Khan je bija Engleski progresivni rock band osnovan 1971 godine, od strane Steve Hillagea. U stvari, Hillage je upravo napustio grupu Uriel, kasnije poznatu kao Egg, te pozvao Nick Greenwooda, basistu grupe The Crazy World of Arthur Brown, klavijaturistu Dick Heninghema i bubnjara Pip Pylea. No, veoma skoro Pyle odlazi da bi se pridruzija grupi Gong, te biva zamjenjen Eric Peacheyom iz Dr. K’s Blues Banda.
U deseti misec iste godine, Dick Heninghem odlazi i biva zamjenjen nasin starim znancem iz grupe Egg, Dave Stewartom.
Album “Space Shanty” izlazi u sesti misec 1972 godine, nakon kojeg je usljedila turneja po Engleskoj.
Dakako, bili su preslabi da bi sami nosili turenju, te su bili predgrupa grupi Caravan.
Nije mi poznato sa kojim su uspjehom odradili turneju, ali ono sta znam je, album je bija veoma toplo primljen, kako od strane kritike tako i od publike.
Ono sta ga je odmah izdvojilo je bila specificna lirika za tu vrst muzike.
Naime, tekstovi su emocjonalno obojeni, sta ih odmice od klasicno satiricno/ironicnog izraza kojeg njeguje Canterbury scena.
Isto tako, teme kao sta su "Stranded" i "Driving To Amsterdam", podsjecaju na atmosferu balada Uriah Heep, sta, moramo priznati, daleko izlazi iz Canterburyskog okvira.
Bilo kako bilo, album otvara naslovna tema, “Space Shanty”.
Otvara je refren dostojan Led Zeppelina, da bi ostatak teme protekau iznenadjujuce nadahnutom artikuliranom jamu.
Hillage i Dave majstorski vode temu uzburkanim fuziskim vodama.
Od prvih nota je vidljivo da Hillage razvija svoj specificni “space” stil sviranja gitare.
Veoma lip pocetak posebnog albuma.
“Stranded” nastavlja prekrasnim uvodom na akusticnoj gitari pracenoj dalekim zvukom syntisajzera.
Melodija se razvija. Orguljama ala Camel, Dave Stewart stvara podlogu za Stevea. Teskim rifom Hillage garnira ovo ukusno jelo, dodajuci mu okus Kanzasa.
Prekrasno!
Album nastavlja “Mixed Up Man of the Mountains”. Pletenje Hillagea po gitari i podloga koju daje Dave sa orguljama, samo je uvod u freneticni ostatak.
Nacin na koji zvuce instrumenti, kompozicija, vokal i sama izvedba, namece jednu drugu poredbu. Neznan dali namjerno ili slucajno, ali slusajuci ovu temu jednostavno ne mozemo iz glave izbaciti sliku jednog drugog velikog banda tog razdoblja, koji je ocito inspirirao Hillagea. Duh Gentle Gianta lebdi nad “Mixed Up Man of the Mountains”.
“Driving to Amsterdam”, jazzy tema, ali jos uvjek i te kako privlacna. Hillageova gitara je cista, lisena bilo kakvih pa i space aditiva.
I dakako orgulje. Dave Stewart stvarno zna sta radi. Stvara savrsenu podlogu, ali savrsenu. I moramo jos priznati, temu krasi izvaredan vokal i prekrasna melodija.
“Stargazers”, peta tema sa albuma. Dramaticna pop prica, ispricana progresivnim jezikom avantagarde tog doba.
Interesantno je napomenuti, u ovoj temi, Daveove orgulje zvuce skoro kao gitara.
I naposljetku, album zatvara “Hollow Stone”.
Tema misteriozne, skoro psihodelicne atmosfere.
Dostojan closer jednog ugodnog, malog/velikog albuma.
Eto, bija je to uvod u album.
Sljedi kompletan album grupe Khan, “Space Shanty”!
Emisiju nastavljamo kracim osvrtom na razdoblje nakon njegova izlaska i dakako, zavrsnim osvrtom na vecerasnji album.
U ljeto 1972 godine, Steve Hillage sastavlja drugu inkarnaciju banda, sa Dave Stewartom i Nigel Griggsom.
Novi materijal je vec bija napisan i poprilicno uvjezban, pa cak u zivo izveden par puta, ali Decca iz meni nepoznatih razloga, odbija izdati drugi album grupe, sta neminovno dovodi do njenog raspada.
Dakako materijal nije propao.
Posluzio je kao podloga za prvi solo albumu Steve Hillagea “Fish Rising”, koji je po mnogima, ultimatvno remek djelo Canterbury scene.
Mogu onda samo zamislit kako bi to izlgedalo da je Khan izdao taj, drugi album. Mozda bi cjela scena krenila u drugom smjeru i mi bi sad pisali o albumu “Space Shanty” kao uvod u njega.
Mozda, ali to nikada necemo saznati.
Po raspadu Khana, Hillage odlazi u Gong, te u njemu daje neke od svojih najboljih radova. Posvetivsi se solo karijeri, donekle mjenja smjer, iako koncepciski ostaje u okvirima Canterbury scene.
Gledajuci postave i muzicare koji su prodefilirali kroz Khan, namece se sintagma, “who's who” od postojecih i buducih “slavnih” osoba u okviru scene.
Stoga nebi puno pogresili kad bi Khan nazvali Canterbury supergrupom, jer tu nalazimo alfe i omege Gonga, Egga, Hatfield & The North i National Health.
No upada u oko jedna neobicnost. Doduse, to sam primjetio prilikom pripremanja emisije posvecene grupi Egg, emisije posvecene Steve Hillageu pa i u ovoj.
Nigdje nisam uocio intersekciju clanova Soft Machine i grupa koje san obradjivao.
Zasto je tomu tako, morat cu istrazit jednom prilikom, jer razlog i to debeli, sigurno postoji.
Mozad najveca vrijednost albuma “Space Shanty” se nalazi u skoro pa savrsenom hvatanju trenutka i atmosfere u kojem je album nastao.
Imajuci na umu da je to bilo vrijeme psihodelije i opcenito, bilo je to vrime kad se muzika bavila preslikavanjem (acid) stvarnosti, onda ovaj album dobiva sasvim novo znacenje.
Nazalost, ni sam Khan vise nije ponovija ovaj trenutak, jer i nije stigao snimiti nasljednika.
Sam album predstavlja iznimku u opusu Canterbury scene te ga i taj podatak smjesta u posebnu ladicu.
Sa muzicke strane, album je mastoviti produkt nastojanja Steve Hillagea i Dave Stwearta da svoje vidjenje stvarnosti pretoce u zvuk.
Ako se mene pita, u potpunosti su uspjeli.
I ako se mene pita, ovaj album bi trebao biti obavezni dio kolekcije svakog ko iole voli muziku.
I ako se mene pita, ovaj album bi trebao biti neizostavna stanica na kojem ce se zaustaviti svaki student koji proucava muziku sedmadesetih, jer nema puno albuma koji mogu nostiti epitet mini remek djela i odovljevati zubu vremena kao ovaj.
Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 7 i 10 uri, ako stavite lancu od radija na 95,6 MHz, a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli:
