Odluka o odlasku u knjižnicu pala je sama od sebe, a magla u jablanima ispred prozora sasvim je slučajno tome prisustvovala – i eto, prepoznatljiv oblik ideje o daljnjem zbivanju, prepostavljeni slijed, a o mislima ćemo, dakako, na licu mjesta.
Na licu mjesta:
1.
Postoji potreba o podjeli magle:
magla koju vidiš kroz prozor dok ispijaš sadržaj šalice
i ona koja narušava intimu – ušulja se u rukave tvog sivog polukaputa.
2.
Ta druga, snašla me odmah i pratila me tokom ljuljuškave kretnje unaprijed.
3.
Koža mi je pobijelila, izgubila miris, nestala.
4.
Je li bilo moguće bolje prilagoditi kosu?
Možda u stilu zamisli o misli koja će slijediti
ili naprosto u oblik magle?
Ispalo bi da sam se potrudila, budno odlučila sudjelovati u, otprilike dvadesetominutnom, isječku života.
5.
Nogometno je igralište mokro, ravno i blijedozeleno.
6.
Pas je natjerao svog čovjeka da izađu. Je li znao da će mu u nos ući ova brašnasta magla?
7.
Drvored.
8.
Svaki me put začara ta staza između visokih kestenovih stabala
da mi ta sveukupnost više i ne oduzima dah,
osim što to čini pojedinačno.
9.
Recimo sada.
10.
Kući se vraćam minibusom.
Odgovara mi skakutanje malenog plavog vozila.
Strah da će mi se misli nataložiti na dno pameti i ondje zauvijek očvrsnuti
biva otklonjen.
Pronalazim papuče na tepihu. Leže u položaju koji je bio zabilježio moj odlazak i svjedočio mom odsustvu. Postajem svjesna toga da sam neopravdano bila uvjerena u to da postojim samo u jednoj priči, priči s lica mjesta, a ove mi papuče upravo ukazuju na suprotno.
Post je objavljen 17.10.2012. u 11:32 sati.