Znate one male kvartovske trgovine ili male samoposluge "tu, odmah pored nas" – one koje zapravo više i ne postoje, osim ako nisu dio nekog trgovačkog lanca?
U jednu takvu trgovinu u svojoj blizini odlazim kad mi štogod zatreba između onih izleta u veće trgovačke centre. Centre koji su uglavnom u stranom vlasništvu, trebam li reći?
I tako, jednog sasvim običnog dana kupovala sam suho voće u trgovini "tu, odmah pored nas". Uzmem suhe šljive i okrenem deklaraciju, tek toliko da im vidim "pedigre".
Kad ono... zemlja podrijetla: Čile. Khm... knedla u grlu. Sa šljivama. Suhim šljivama iz Čilea. Suhe šljive vulgaris. Uvozne. Trebam i suhe smokve. Nađem, pogledam... smokve – zemlja podrijetla: Turska. Mašala! Još i bademi, da ne zaboravim. Tako dođem i do badema. Sad se već dvoumim – gledati ili ne gledati deklaraciju – to je pitanje! Sve ili ništa! Pogledam... zemlja podrijetla: USA.
Što god uzmem u ruke, sve uvozno. Nema domaćih šljiva, smokava, badema. Pa nisam tražila peruansku jagodu ili makadamijski orah, samo ono što bi, po logici stvari, doista moglo biti proizvedeno i u Hrvatskoj.
Ali, stvari nisu logične. Davno je logika protjerana s ovih prostora. Povukla je za sobom u emigraciju još mnogo toga što nije moglo podnijeti naše klimatske uvjete.
Što mi preostaje? Obilaziti po gradu - od trgovine do trgovine u pokušaju da nađem pakiranje suhih šljiva koje nisu rasle nekoliko svjetlosnih godina daleko od Hrvatske?
Ili da umjesto suhih smokava kupim neko egzotično voće – to se sad uzgaja u Hrvatskoj! Popularno je, čak i svježe. Ovako – bez organizirane turneje po trgovačkim centrima teško je naći hrvatski proizvod "tu, odmah pored nas".
I nemojte misliti da sam sama osmislila naslov. U skladu s cjelokupnim ozračjem, preuzela sam tuđi.
Post je objavljen 16.10.2012. u 20:26 sati.