Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/frulamira

Marketing

Magla

nekad se nečistoće podignu, oči peku,
pritisak u glavi ni sunčan dan ne opušta

ovaj blog zapravo je umro. i imam osjećaj da svim ga zadnjim pisanjima neprimjetno sahranjujem.
nestalo je. mjesto na kojem uvijek sam nalazila ono što mi je trebalo, a što nisam dobivala nigdje drugdje.
utočište, sigurnost, bezuvjetnost, mjesto na kojem sam se mogla rasprostrti bez straha i osloboditi dijelove
sebe zaštopane strahovima, tugom, razočaranjima, i smjestiti u praznine nešto drugo, nešto bolje, nešto
ljepše i obećavajuće. sada je i to nestalo, ni to više nemam. previše sam izložena, i s tom se izloženošću
trenutačno ne mogu i ne znam nositi. a voljela bih jednostavno pustiti sebe negdje, dati se cijela i dati sve svoje,
jer ništa više ne želim, osim prazna i nova biti. stalno čekam da me netko spasi, i spasitelji se izmjenjuju,
a zapravo me nitko ne može spasiti od onoga što jesam i kamo idem. s godinama sam primijetila da živim kroz
emocije i da živim emocije. vjerovala sam da je lakše onima što cijelo biće im nije otvorena knjiga, za one što
znaju čitati. uvijek sam se osjećala tako, kao otvorena knjiga, u koju svatko može zaviriti i vidjeti a onda
na temelju toga graditi svoj odnos prema meni i sa mnom. s vremenom je postalo očito da nije u tome stvar i
da je u pitanju nešto potpuno suprotno. jer ono što sam u sebi osjećala kao ranjivost, s vremenom se zatvorilo
u jednu hermetičnu strukturu u koju nekad više ni ja ne mogu prodrijeti, osim riječima koje pustim da teku, te riječi su
ogledala u kojima samo nazirem ono što zovem sobom. i najlakše se to događa ovdje. i nekad se sve što izađe čini
jednom besmislenom antitezom, baš kao i život koji se događa. no kad se nakon nekog vremena vratim osjećam da
se mogu bolje razumjeti, s odmakom. i nije stvar u tome što ne znam što želim, a nije stvar ni u tome što nesigurna sam,
stvar je u nedostatku ljubavi prema sebi, što mi je ovaj blog pomogao liječiti. i nije kraj zato što izliječena sam. kraj je
jer osjećam ga. nužan je.
a možda je to samo magla koja obavija mi mozak danas od jutra......

Post je objavljen 16.10.2012. u 16:46 sati.