SRETNA??
Zaletio se Jan jučer meni u zagrljaj i lupio me glavom u usnicu, iako sam mu 100 puta rekla da mora biti pažljiv....Često to radi i djeci u vrtiću, ne može kontrolirati osjećaje pa djeca, kako su navikla na prijašnje Janove faze da se tuče, misle da ih i dalje mlati....I stalno radimo na tome da mora biti malo nježniji u iskazivanju osjećaja.....
I ja se naljutim....
I gleda me, gleda....
Zna da je kriv...
I najednom:
"mama, budi sjetna (=sretna)"
KAKO DA NE BUDEM???
Vježbe idu odlično, zaljubio se u tetu Ivanu pa, kada ga ponedjeljkom i petkom tamo dovedem, čim vidi obožavanu tetu, odjuri, ne pogleda ni mene i nju, samo se pravi važan i popne uz stepenice....Vraća se nakon 45 minuta oduševljen s ogromnim osmjehom na licu, a teta Ivana svaki put ponavlja isto: Bilo je super, odlično surađuje...
Rekli su nam da bi sad sve brzo trebalo ići jer je došao do faze samoispravljanja, dugo je bio svjestan svoje (ne)govorne mane koja ga je stalno bacala unatrag i nije nam dala prostora za napredak, a sada je toliko sretan kada se ispravi, da čak nekad i izaziva sa nekim krivim riječima samo da mu mi možemo reći da nije dobro i da se ispravi....
I BTW, sluha ima....
Na taktove ove pjesme počne oduševljeno plesati i mrdati glavom pa si nekako mislim da neće biti na tatu koji može svakakog vraga kroz uši pustiti :)
Kako da ne budem sretna???
Post je objavljen 16.10.2012. u 11:50 sati.