Jutros sam počistio sve što je ostalo od nedjeljnog ručka...doručak je bio dobar, a ručak sam mislio preskočiti, ali tako se dogodi, da dođeš kuć' a miriši purica s mlincima. Pa ne znam kakav kakrakter moraš biti da to preskočiš. To je nekakvo zadovoljstvo, nauživat se fine papice, ali zadovoljstvo je kratkotrajno, a i ostvlja traga na čovjeku. Ok, tko želi biti momčina od stopedeset, to je u redu.....ma teško je ignorirati dobru klopu, a i ne želim je ignorirati nedjeljom, a ovim danima ću nemati vremena za ručanje u pravom smislu riječi.....i bit će to tako, ali nikako da se usaglasim sam sa sobom....možda neću nikada...možda bih trebao otići u japan malo da živim u onim njihovim cijevima krevetima i da se malo više posvetim pravim stvarima....
Post je objavljen 15.10.2012. u 23:08 sati.