u vrisku skrivam se
bluzom
i lažnim uzdasima
omotavam dane
kroz teške maske nazirem se
dođi
iscrtaj mi obrise
jer bez njih
izlijevam se
puna a prazna
lijepa a ružna
ispuni me
tečem a stojim
moja brana prelijeva se
dišem a gušim se
slaba a snažna
udišem u intervalima
a zapravo
samo izdišem jecajima
*****************************************
Ništa nas više dotaknuti neće
kao ono što ostalo je
duboko u nama
prešućeno.
Ništa pokrenuti iz ove učmalosti
u koju smo ušli
dobrovoljno,
držeći se za ruke.
Strepim samo od
neizgovorenog.
Bojim se bujice
kad jednom
ponese nas
rijekom.
Post je objavljen 14.10.2012. u 17:36 sati.