Marketing
Šime Nimac, heroj, a ne zločinac
Baš sam htio pisati o ovoj temi. Ovaj incident s veselim fratrom Šimom, koji je odmaglio s milijun eura i ženom, došao je kao naručen. Celibat je vatikanska izmišljotina koja je već nametana od 4. stoljeća, da bi bila u 11. stoljeću, u gregorijanskoj reformi silom službeno nametnuta za svo svećenstvo. Kao i za sve ostale pizdarije takvog tipa (ovakav prost izraz jedini može ići uz celibat u ovakvom nametnom i prisilnom obliku), podloga je financijska. Treba reći da su redovničke zajednice od samih početaka prakticirale celibat. Ali neredovničko svećenstvo nije (dovoljno pogledati kod pravoslavaca, s time da se oženjen mora biti prije ređenja i kada žena umre, ne može se više ženiti). Apostoli su bili oženjeni. Pavao nije, što je čudno za Židova toga doba, što je značilo da ili mu je žena umrla ili su se rastali. Sveti Petar je bio oženjen. Sveti Pavao pak od prvih službenika Crkve, žena (koje su bile đakonese) i muškaraca, traži da budu u braku. Isus, po svem sudeći, nije bio oženjen, iako po ondašnjim židovskim mjerilima bio je bezobrazno blizak sa ženama. Dakle, iza svega stoji financijska podloga. Prije 11. stoljeća, svećenici su često koristili crkveni novac za vlastitu djecu, rasprodavali crkveno zemljište, da bi novac ostao njihovoj djeci, što pohlepnoj centrali u Rimu nikako nije išlo na ruku.
Korisnost celibata? Krizna vremena. Od svih svećenika pod turskom okupacijom jedino su ostali ludi franjevci. Fra Maksimilijan Kolbe, mučenik iz prokletog Auschwitza zamijenio je mjesto s oženjenim čovjekom i radosno otišao u smrt umjesto njega. Oženjeni svećenik tako nešto napraviti ne može. Prednost franjevaca je u tome što žive u zajednicama. U Bosni, pod turskom čizmom (koja je daleko od romantizacije u koju zapada suvremena bošnjačka elita), franjevački nadimak "ujak" dolazi od toga da su franjevci živili pod katoličkim kućama i bili inkognito dijelovi obitelji i predstavljalo se ih kao ujake. Franjevačko zajedničko ili dominikansko ili karmeličansko olakšava pakao samoće. Ako ste vi svećenik-neredovnik, vi ste jako, jako, jako usamljeni. Dio svećenika to može zdurati. I da se ukine celibat, uvjeren sam da bi 1/3 bila i dalje neoženjena. Celibat nije zlo sam po sebi. Zlo je u ovom obliku.
Javna je tajna da je barem 1/3 svećenika u jednoj balkanskoj zemlji oženjeno. Jer jednostavno ne mogu trpiti nametnutu samoću. Moj omiljeni primjer je http://www.24sata.hr/crna-kronika-news/prijetio-je-djeci-svecenika-je-zena-prijavila-zbog-nasilja-202792. Naravno svi mi znamo da biskupi te balkanske zemlje toleriraju tako nešto, da su ta djeca financirana parama vjernika i poreznim parama te balkanske države, da jedini uvjet koji se mora poštovati da na rodnom listu pod ime oca nalazi se praznina, tako da Zakonik kanonskog prava bude zadovoljen. Zakonik kanonskog prava iznad je Biblije, Katekizma, Dokumenata II. vatikanskog koncila, zdravog razuma i temeljnog poštenja. "Župnikova žen(sk)a" je izraz koji čujem često na terenu. Štoviše, u toj balkanskoj zemlji, koju neću imenovati, jedan od biskupa, priča se po sjedištu biskupske stolice, ima više djece, iako mu katedrala zjapi prazna. Ta činjenica, da svećenici imaju žene, vrlo vjerojatno aktivno pridonosi time da ta balkanska zemlja ima vrlo malo pedofila u svojim crkvenim redovima.
Ajmo reći da postoji jedna religijska zajednica. Da ta religijska zajednica ima kretensku ustanovu zvanu sjemenište. Izvor sve pedofilije dolazi iz sjemeništa i pedofilnih predatora u obliku odgojitelja. Pa onda zlostavljani nastavlja naučeno ponašanje na terenu. Srećom, pa je jednu balkansku zemlju zadesio komunizam, pa se pazilo na takve stvari, iako se toleriralo homoseksualno ponašanje po sjemeništima. Samo ne žene dirati. Nikako. Jer u toj jednoj religijskoj zajednici žena je zlo. Eva. Donijelo zlo u svijet. Iako su klupe većinom pune žena.
Dio žena rado se nude svećenicima. U Engleskoj, bi se to zvalo "Church Chicks". Relativno rijedak izraz, ali postoji. Tamo je to luđe, jer službenici Crkve Engleske ilitiga Anglikanske crkve su redovno oženjeni. Kako ljude pali sve što je zabranjeno, imalo muževniji ili zgodniji frajer u habitu ili s kolarom, može birati koga hoće. Neke doma mlati neki balkanoidni kreten, nekima su zamrli brakovi, neke su pak prolupale, razloga ima hiljadu. Čovjek koji je sagradio moju župnu crkvu u komunizmu, jedan od najsposobnijih franjevaca kojeg je Hrvatska imala u povijesti, imao je ženu sa strane i hrpu klinaca. Kada je dovršio gradnju naše crkve, e onda su ga šutnuli iz OFM-a. Čovjek kojeg je Kuharić odabrao za nasljednika, isto je bio de facto oženjen i tada je rekao da ide van. U knjizi "Kršćanska misao XX. stoljeća", zajedničkom izdanju KS-a i Hrvatskog radija, možete naći hrpu njegovih tekstova. Vrstan stručnjak, postao mrtvac za maćehu RKC, jer je eto našao ženu. Te se ogriješio o Zakonik kanonskog prava. Neoprostivo.
Dijete silovati. Oprostivo.
Ženu naći i priznati je. Neoprostivo.
Logiko i Evanđelje, laku noć.
Zato je meni Šime Nimac herojčina. Digao pare koje bi završile, samo Bog zna gdje. Našao ženu. Obljubljen od župljana. RKC u Hrvata milijun eura neće nešto pretjerano osjetiti. Da je bio istinski pokvaren, mogao je doživotno imati ljubavnicu, doduše, s djecom je malo teže, to samo prolazi neredovnicima. Ali mogao je i to. Ovako je digao pare, pobjegao sa ženom koju očito voli. Prekrasna priča.
Baš divna za ovih 50 godina zamrlog Koncila, dobar početak Godine vjere i dobar uvod u blesavu i neefikasnu Novu evangelizaciju. Za 100 godina Koncila, RKC ovako ili onako neće biti, točnije neće je biti u Europi.
Mir i dobro!
Pero Panonski
Post je objavljen 14.10.2012. u 17:19 sati.