Zadnja dva dana se bavim mišlju kako nikada više ne bih trebao pisati postove u birtiji, ali nije birtija kriva za ludost nego nemir kojem dopustim da zavlada u mislima...a stvarno sam životinja nekada. I dovoljna je jedna sučajnost da to čovjek shvati, ako je točno da se sve što radimo odražava u našoj okolini, onda sam ja neki dan vidio svoj odraz u jednom haustoru. Vidio sam nezahvalnog monstruma. Moram biti pristojniji, ako je to ikako moguće. Kakva je ovo luda neka godina, mjesecima sam pazio na svaku misao da ne bude kriva da ne bih nešto krivo izrekao i onda u par dana napravim 100 gluposti i sve zato što sam sirovo, tupo čeljade.... Kod pametnih ljudi se sve događa s nekim smislom, kod mene je sve jedna nevjerojatna slučajnost za drugom i da se na glavu postavim ne bih znao kako se sve te neke stvari događaju. Stvarno sam živi nered, ali gledam oko sebe, slušam i učim, svaka godina je jedna nova škola, mislim da je ovogodišnja lekcija poniznost. Jer bio sam najgori gad na svijetu. Kad čovjek pogleda, ovakav sam ružan i deb'o baš zato što sam nered totalni. Kada sam počinjao s ovim blogom htio sam ga imenovati 'My mom's home cooking and couple of beers', ali nisam, ne znam zašto, zato što se nisam usudio to izreći. Nisam baš onaj iz reklame za neku stambenu štedionicu koji uzma kredit i kupuje si stan da pobjegne od kuće, jer je to znak nekakve individualnosti i uspjeha. Ja ne mislim tako. I puca mi prsluk..da imam običaj nositi prsluk mislim da bi stvarno puko jer se ova moja trbušina širi kao da jedem germu.. Čovjek treba znati reći sve bez ustezanja, ovaj prošli post sam rekao da trebam biti mrgud, na žalost ili na sreću, ne mogu ja to naučiti. Jer vedrina je super stvar. Da nije vedrine ne bih ja ovo sada pisao, ali teško mi ide nešto danas, ni onaj prošli mi nije bio neki, da mogu obrisao bih ga, ali to ne bi bilo fer, jer moram znati živjeti sa svojom glupošću i neka ga, nek stoji i podsjeća me kako sam tupav. Kažu da pametni ljudi uče na tuđim pogreškama, a budale na svojim. Ja sam toliko krivih koraka i pogrešaka napravio da bih se mogao zaposliti u cirkusu, fino, cin, cin, tri kune, medo koji pleše, cin, cin, dvije kune, medo klaun, cin, cin, jedna kuna, glupi medo koji samo sjedi. Bolje da sjedi i da šuti, nego da pravi gluposti, jer čim zine izleti glupost, čim se pomakne pomiču se i granice moguće gluposti. AAAAAAAAAAAAA, moram nešto napraviti da prekinem ovaj suludi slijed, da se obranim od ove poplave gluposti. Htio sam pisati o slučajnosti i nevjerojatnom slijedu slučajnosti na koje stalno nailazim, a zabrijo sam na glupost. Kao da je nema dosta na ovom svijetu, pa i ja moram dati svoj doprinos, baš glupost. To je zato što subotnju večer provodim kod kuće, ali opet, sinoć sam bio vani i proveo se. Dobro, želim biti uredniji, a da sam i danas izašao to bi bio nered. E, sad bi bilo dobro da mogu smisliti neku dobru rečenicu da podvučem sve ovo, ali ne mogu.....nema, prazna glavurda....
Post je objavljen 13.10.2012. u 22:06 sati.