(dnevnički...)
...
šaljem pismo u inbox koji me podržava:
- raskrstila s Popom. kako dišeš oko Dostojevskog?
odgovara:
- ne dišem već neko vrijeme, ali sviđa mi se kako razmišljaš.
kažem:
- moraš disati!
...
kasnije odlazim s djetetom po novog Fendera koji izgleda kao da je stari.
dok izlazimo od M. s gitarom u rukama, D. me pita:
- mama, a kako si ti upoznala M.?
kažem:
- preko urednika.
onda malo pričam o uredniku.
još kasnije, dok je gitara već položena preko rokersko-odbojkaških koljena na zadnjem sjedištu auta, s leđa dobivam mrtvoozbiljno:
- a jel on tebi ikad rekao da si prirodni talent?
dok mi suze cure, kažem iskreno:
-ne.
...
drugo jutro pišem mail mlađem bratu o kojem se već sve zna. kažem...
- Tvoja sestra ima javno čitanje za dva tjedna. Pa eto... ako nemaš nešto pametnije za radit.
Kanim mucati i šmrcati... moglo bi biti zanimljivo.
odgovara:
- Eto mene u prvom redu s kokicama i 3D naočalama!
smijem se satima...
...
čitam:
- ti si protuprirodni talent.
...
odlučujem da neću šmrcati makar prestala disati.
liježim i budim se s Fenderom i nadigrana vlastitom igrom riječi,
talentirana protuprirodno vlastitoj prirodi - ronim po Dostojevskom,
nova, a kao da sam stara...
tessa k
Post je objavljen 13.10.2012. u 09:32 sati.