Nije mi baš dobro.
Depresivan sam.
Hoću se ubit.
Dosta mi je.
Uočavam što je sve depresija razorila u mom životu.
Još imam obitelj i posao, ali odnosi su katastrofa.
Nemam snage niš poduzeti.
U bankrotu sam, završit ću u zatvoru zbog dugova.
Vjerujem da će mi se snaga vratiti, ako preživim do tad.
Tad ću možda uspjeti nešto poduzeti.
Zoloft ima i sedativni učinak, zato ga po savjetu psihića uzimam navečer.
Alkohol je najveće zlo u mom životu.
Ne mogu ga se riješiti.
Nakratko me razveseli a onda me gurne još dublje.
Prije sam prestao dok sam pio AD, sad nisam.
Strah od odbacivanja je još jedan simptom.
Žena me ne želi, odbacuje me, ne mazimo se a to mi je prije pomagalo.
Kaže da ne želi bit moj lijek.
Ok, ali ipak je moja ljubavnica pa očekujem nešto.
Na pomisao o razvodu dođe mi da se slomim vrišteći.
To je isto simptom depresije, nemam svoj integritet.
Sve je crno, vrijeme tmurno, stanje mamurno.
Goodby cruel world :-(