Nitno ne zna koliko je puta došlo je
S nevjericom bacim sat da stanu kazaljke.
Pa se budim mokrih snova
Srce mi je od olova,
Hladno kao led.
Nitko ne zna da je život za me prestao,
Čim sam bio rođen tog sam trena nestao.
Tuga duše se dokopa,
Magla klizi preko stropa,
Sve u nedogled...
Kad jednom prođeš stazom,
Koraci dok ti škripe,
Bit ću prekriven mrazom
Tamo gdje cvjetaju lipe.
Tek uzdah jedan pusti,
I pogled digni do neba.
Ako su oblaci gusti
Ništa mi više ne treba.
Post je objavljen 28.01.2013. u 08:39 sati.