Marketing
"Psetoliko"
Oduvijek sam u književnosti, novinskim tekstovima, raspravama na forumima, kontakt emisijama na TV-u voljela umjerenu dozu ironije… pa čak kad ista ojača i preraste u sarkazam. Posebno me veselio takav oblik izražavanja kad je bio u cilju borbe protiv primitivizma, bahatih moćnika i nemorala u društvu. (Ironija je suptilna… sarkazam grub….). Taj oblik izražavanja često su koristili ljudi koji su do nedavno bili u opoziciji… i ja sam uživala dok su jurišali na takav način. No, Regica ko Regica… nisam skužila da se ne radi o suptilnoj ironiji u cilju borbe protiv zla nego se radi o narcisoidnim likovima koji su obični cinici… a to po definiciji znači bezobrazluk, prostaštvo, bestidnost, podrugljivost, zajedljivost, preziranje bez nekog očitog razloga, pretjerivanje, zanemarivanje pristojnosti, prijezir morala i društvenih normi.
Friedrich Nietzsche je napisao: „…mislim na takozvane cinike, dakle na takve koji na sebi jednostavno priznaju životinju, prostaštvo, "pravilo", a pritom imaju onaj stupanj duhovnosti i golicanja da o sebi i o sebi jednakima moraju govoriti pred svjedocima. Cinizam je jedini oblik u kojem proste duše okrznjuju ono što je čestitost."
Dugi niz godina na vlasti smo imali krkane koji će u povijesti ostati zabilježeni kao simbol nemorala i izdaje. Lažno su se predstavljali kao vjernici i domoljubi… dok su djelima pokazali da vjera u njihovim dušama ne stanuje, a domovinu preziru jer su je doveli na prosjački štap. Tada su nam priče o moralu, vjeri i domoljublju izazivale gađenje jer su nam lagali…. njihovo pozivanje na opće vrijednosti u nama je budilo gađenje jer su to bile tek priče, a stvarnost je izgledala drugačije.
No to ne znači da se ovaj narod odrekao univerzalnih vrijednosti…. nego mislim da mu je smetala količina licemjerja….. jer nije svejedno tko mu o moralu priča.
Nije isto da li smo ironični prema jačem, moćnijem i nepravednom ili smo samodostatna spodoba koja misli da je najpametnija na svijetu i izrugujemo se svemu i svačemu, pljujemo po moralu i društvenim normama… ne poštujemo druge ljude i njihove izbore.
Gledajući našu političku scenu primjećujem da nam zemlju vode cinici…. a koji su okruženi prestrašenim podanicima koji ni sami ne znaju tko su i što su… važno im je samo biti dijelom čopora. Ali isto tako primjećujem da je puno malih ljudi postalo „cinično“. Sada su se stišali miljenici prošle vlasti i dobili smo nove cinike koji pomažu svojim narcisoidnim vođama u ciničnom iživljavanju na narodu.
Psiholozi kažu da su cinici u biti nesigurne osobe, koje se pretjeranom kritikom i ruganjem svima i svemu brane od vanjskog svijeta i mogućih razočarenja.
Pravi intelektualci uz široko obrazovanje, cjeloživotno učenje posjeduju i ljubav prema svijetu u kojemu žive i nesebično se stavljaju na raspolaganje u borbi za bolji svijet.
Mi na vlasti imamo ljude koji s prijezirom i porugom govore o onima koji su ih na vlast doveli, smatraju se boljima i iznad svih….. ne osjećaju odgovornost služenja narodu… nego se cinično kese iz svojih fotelja….. i ne kuže da sarkazam iz opozicije i cinizam iz vladajuće fotelje znače strašno veliku razliku.
„Tko se bori s nemanima, treba pripaziti da sam pritom ne postane neman. A kad dugo gledaš u bezdan, i bezdan se zagleda u tebe.“ (Friedrich Nietzsche)
"Cinik je čovjek koji zna cijenu svega, ali ne zna vrijednost ničega."
Oskar Wilde
Tko je opasniji….. krkani koji u svom primitivizmu ruše i uništavaju sve oko sebe ili „prepametni“ cinici-teoretičari… koji ne rade ništa, nego nam dragocjeno vrijeme troše uvjeravajući nas kako su najpametniji, a svi mi smo nedostojne šuge i sve što nam je važno je vrijedno prijezira?
Post je objavljen 12.10.2012. u 20:05 sati.