Danas je stariji gospodin pokušao komunicirati samnom u autobusu na način da dohvati rukom moju majicu. Promašio je jer sam se malo izmakao i pao, autobus je lagano kočio. U padu se pokušao uloviti za futrolu mog fotoaparata no srećom nije uspio jer bih ga vjerojatno instiktivno udario, Ovako sam samo išetao kroz upravo otvorena vrata, neka žena je nešto galamila, rijetko slušam nepoznate ljude i ovaj je, zaboravih pripomenuti, nešto govorio.
Besplatna predstava za masu koja se dosađuje, vjerojatno mu nitko nije pomogao ni ustati ili onako minimalistički.
Majica je "roter oktober", na njoj Lenjin sa slušalicama, zaštitni znak istoimenog piva.
Umire jadna generacija koja je vjerovala u Hitlera, Tita, Staljina, Pavelića i Mihajlovića, Miloševića i Tuđmana, neke jebeno važne velike priče, a nikad nije razumjela poeziju komunjare Brechta ili nacija Benna, meni sasvim svejedno.
A budale koja predamnom strada mi ipak uvijek malo žao. Poput mačke koju pregazi auto.